ZAGREB, 28. rujna (Hina) - "Sukob u BiH nema više stotinu nastavaka: ili će se zaustaviti i riješiti, što bi toliki htjeli, i što se čini vjerojatnim s 'novim korakom' iz New Yorka, ili će se rat nastaviti i zaoštriti, čega se neki
još plaše: ostaje, kažu, ono najteže - unutarnje razgraničenje i prijelaz sa sadašnjih lijepih riječi na teška djela. Unatoč velikom pritisku sa svih strana, teoretski, ništa još nije sigurno, iako je, praktički, mir stvarno došao nadohvat ruke", piše Mirko Galić u uvodu svoje redovite kolumne 'Na rubu Europe' u današnjem Večernjem listu. Pitajući "hoće li pregovarači prijeći i taj posljednji dio puta", Galić u nastavku analizira moguće ponašanje sukobljenih strana.
ZAGREB, 28. rujna (Hina) - "Sukob u BiH nema više stotinu nastavaka:
ili će se zaustaviti i riješiti, što bi toliki htjeli, i što se čini
vjerojatnim s 'novim korakom' iz New Yorka, ili će se rat nastaviti i
zaoštriti, čega se neki još plaše: ostaje, kažu, ono najteže -
unutarnje razgraničenje i prijelaz sa sadašnjih lijepih riječi na
teška djela. Unatoč velikom pritisku sa svih strana, teoretski, ništa
još nije sigurno, iako je, praktički, mir stvarno došao nadohvat
ruke", piše Mirko Galić u uvodu svoje redovite kolumne 'Na rubu
Europe' u današnjem Večernjem listu. Pitajući "hoće li pregovarači
prijeći i taj posljednji dio puta", Galić u nastavku analizira moguće
ponašanje sukobljenih strana. #L#
Galić smatra da, "koliko god joj je ratna sreća okrenula umiljato
lice", hrvatskoj strani "treba obnova, pošto stane na svoje posljednje
granice i osigura ravnopravnost i opstojnost hrvatskom narodu u BiH".
Iz toga dalje ustvrđuje: "Samo bi ta dva razloga mogla opravdati vojnu
akciju; u svemu ostalom, mir je imperativan". Drži, također, kako bi
Srbi "trebali biti najviše zainteresirani za kraj rata", i to stoga
"da u BiH izbjegnu poraz, i da Srbiji skinu sankcije" i još dodaje:
"Politički, pak, Srbija je pred potresima, a gospodarski pred
kolapsom; rat bi ubrzao i jedno i drugo, i Milošević zna da ga spašava
mir (iako mu neće biti lako da ga preživi), i ne forsira rat, bez
obzira na iskušenja koja i on može naći.
Ostaju 'Bošnjaci' ili Muslimani, kao najveća zagonetka: jesu li zreli
za mir ili računaju da ratom mogu dobiti više nego pregovorima?",
pitanje je koje postavlja Galić analizirajući položaj Muslimana.
Istaknuvši, u tom kontekstu, kako je "sporazum o elementima ustavnog
uređenja i institucijama buduće BiH... velik korak za sve, pa i za
prve žrtve srpske agresije u toj zemlji", Galić ocjenjuje: "U ozbiljna
iskušenja, objektivno gledano, mogli bi doći samo oni Muslimani koji
ne odustaju od borbe za BiH koja bi bila ne samo cjelovita, nego i
uređena na unitarni način, na koji su, primjerice, uređene Slovenija
ili Hrvatska, ili druge zemlje u kojoj postoji jedan matičan narod.
Mogu li se zanemariti specifičnosti BiH? Tko bi prelazio preko toga da
je ta država domovina triju naroda, da sva tri imaju konstitutivni
karakter, vraćao bi stvari na stanje prije izbijanja rata. Što god tko
mogao misliti, bosanski je rat pružio suviše lekcija da se od njega ne
bi ništa naučilo".
Nakon ove procjene (ne)zainteresiranosti sukobljenih strana za mir,
Galić na kraju piše: "Jedno je - i bitno - da se ne nagradi (srpska)
agresija, izvedena sredstvima koja su ostala iz najgorih vremena;
drugo je da se nađe rješenje koje jedan narod neće izdizati u položaj
(pobjednika) nad drugim, koji neće biti 'generator novih sukoba'.
Posljednji sporazum iz New Yorka svjedoči barem o volji za mirom, koja
postoji ne samo u međunarodnoj zajednici, među velikim i najvećim
zemljama, nego i među samim 'akterima' bosanskoga sukoba. Produžavanje
rata teže je za većinu, ako ne i za sve, od prihvaćanja mira. Zato se
čini - da li previše optimistično? - da ratu istječu dani. Ne još i
posljednji, jer treba odrediti uvjete mira, što nikada nije bilo
lako".
(Hina) mc
280056 MET sep 95