VJESNIK: TUĐMAN DRŽI KLJUČEVE STABILNA MIRA

ZAGREB, 26. rujna (Hina) - Holbrookeova mirovna misija i njezini učinci u ozračju novonastale situacije u BiH, povod su analize Frana Višnara, vojnog komentatora Vjesnika. Prepričavajući ukratko posljednja vojna zbivanja, odnosno uspjehe hrvatskih i bošnjačkih snaga, Višnar raščlanjuje američku inicijativu i napominje: "Ne smije se zaboraviti da su aktualna tri strateška interesa Clintonove administracije: - da bošnjačka i hrvatska strana u odnosu na bosanske Srbe ostvare vojnu i teritorijalnu ravnotežu u omjeru 51:49 posto, kao i jaku pregovaračku poziciju; - da se SAD vojnički ne umiješaju u BiH više nego što su sada prisutne odnosno angažirane; - da se spriječe nesuglasice u NATO-u i da se čitavo vrijeme rješevanja krize djeluje koordinirano na savezničkoj razini. Zato Amerikanci ne žele bošnjačko-hrvatski juriš na Banja Luku jer bi on, po njihovu mišljenju, sasvim narušio osjetljivu i tanku Holbrookeovu mirovnu strukturu", ocjenjuje Višnar uz napomenu kako je Milošević to već iskoristio konsolidacijom srpske obrane (na potezu Bosanski Novi - Prijedor - Sanski Most - Mrkonjić Grad), i to specijalcima, probranijim tenkistima, artiljerijskim oficirima te vojnicima osposobljenima za rukovanje protuoklopnim vođenim raketama novije generacije. "Miloševiću savršeno odgovara da bošnjačka strana 'minira' Holbrookeove napore. Tada on ima alibi ne samo za otvoreniju intervenciju srpskih profesionalnih trupa u BiH, nego i za skidanje blokade na Drini (uz streljivo i gorivo konvoji tada voze i 10.000 'dobrovoljaca' s još 150 tenkova i 100 teških topničko-raketnih sustava)", komentira dalje Višnar i predviđajući buduća događanja na kraju piše: "Kratkoročno, mogu se prognozirati dvije stvari: borbe u BiH neće sasvim zamrijeti u skladu s američkim očekivanjima i prema američkim političko-strateškom rasporedu. No, također je jako važno kako će se ponašati službeni Zagreb. Bez pomoći vojno nadmoćnih hrvatskih oružanih snaga, Armija BIH još nije dovoljno jaka da napadne i oslobodi Banju Luku ili da sama presiječe srpski koridor kod Brčkog. U Sarajevu zato moraju povesti više računa o strateškim interesima Hrvatske koja neće zbog mršavih taktičkih probitaka brzopleto uletjeti u 'veliki rat' sa Srbijom, imati prevelike gubitke u ljudstvu u samoj BiH i nepotrebno prkositi Amerikancima, pogotovo ne u trenutku kada je Washington sklon da i okupiranu istočnu Slavoniju i Baranju stavi u globalni paket trajnijeg mirovnog rješenja. Zagreb je, uostalom, do sada s jednakom uspješnošću izbjegavao minska polja kako na vojnome tako i na diplomatskom planu. A bosanski Srbi? Oni će se morati pokoriti kompromisu kojeg će Milošević sklopiti s Amerikancima. Nemaju puno izbora. Bit će prisiljeni da istodobno sjede u rovovima, slušaju Miloševićeve političke komesare i da još jednom saslušaju 'omekšane' uvjete Alije Izetbegovića. Čak i onaj znameniti slogan 'Ne sviđa ti se ropstvo? Bježi u Egipat!' - za njih više ne vrijedi". (Hina) dd 260712 MET sep 95