(od dopisnika Hine Branka Merlina) BEIJING, 22. rujna (Hina) - Reforme, razvitak, stabilnost - tri su ključne riječi kojima visoki kineski dužnosnici objašnjavaju bit problema vezanih uz formuliranje petogodišnjeg plana za razdoblje
1996-2000 te Programa društvenog i gospodarskog razvitka do godine 2010.
(od dopisnika Hine Branka Merlina)
BEIJING, 22. rujna (Hina) - Reforme, razvitak, stabilnost - tri su
ključne riječi kojima visoki kineski dužnosnici objašnjavaju bit
problema vezanih uz formuliranje petogodišnjeg plana za razdoblje
1996-2000 te Programa društvenog i gospodarskog razvitka do godine
2010. #L#
Ne propuštajući podsjetiti da je Kina mnogoljudna zemlja u razvoju,
oni ističu potrebu gospodarskih reformi bez kojih nema razvitka,
dodajući u istome dahu da su uvjeti za ostvarenje reformi stabilne
prilike u zemlji i mir u kineskom susjedstvu.
Provođenje reformi pod geslom izgradnje sustava socijalističkog
tržišnog gospodarstva (a pod ideološkim kišobranom Deng Xiaopingove
teorije o izgradnji socijalizma s kineskim značajkama) - uz velike
uspjehe koji su tijekom 15-ak proteklih godina izoliranu i gospodarski
zamrlu Kinu Maovog doba katapultirali u svijet međunarodne tržišne
utakmice, pretvorivši je u partnera (ili konkurenta) s čijim se
značenjem i te kako računa u idućem stoljeću -, samu je Kinu suočilo s
mnogobrojnim problemima. Među inima, i s pitanjem neravnomjernog
regionalnog gospodarskog razvitka.
Da ništa više nije kao prije kazuje i činjenica da će, po prvi put u
dugoj povijesti Kine, država početi s točnim razgraničavanjem kineskih
pokrajina, autonomnih područja i gradova pod središnjom upravom, kako
bi se, tumače nadležni, razriješili granični sporovi među susjednim
pokrajinama i područjima. Radi se o starim sporovima koji su
posljednjih godina aktualizirani nastojanjima da se u interesu
vlastite sredine osiguraju što bolji uvjeti za iskorak u tržišnu
utakmicu. Deset je državnih ministarstava i komisija, nakon
šetogodišnjeg rada, dosad točno utvrdilo šest međupokrajinskih granica
i sedam (od osam) točaka gdje se susreću tri pokrajine. U akciji
"vezanoj uz nacionalnu stabilnost i gospodarsku suradnju" bit će
precizno određene i linije preostalih 59 granica.
Svađe oko granica među pokrajinama ne isključuju ni kratkovidne
tendencije zatvaranja u "svoje" granice radi zaštite vlastitih
prirodnih resursa ili "domaćih" proizvođača, istodobno upućujući i na
poznatu činjenicu da stupanj već ostvarenog razvitka i šanse za razvoj
variraju ovisno o pokrajini odnosno regiji.
Tako je, uostalom, bilo i kad je Kina krenula u reforme. Današnji
tumači Dengovih ideja ističu da je on, svjestan zatečenog
neravnomjernog regionalnog gospodarskog razvitka, rješenje pronašao u
tome što će država odgovarajućim sustavom mjera najprije pomoći onim
područjima koja u startu imaju uvjete da se brže obogate. Tvrdeći da
rješenje ne može biti u tome da Kinezi za zaradom bježe u Hong Kong,
već da treba Hong Kong uvlačiti u Kinu, formulirana je politika
takozvanih posebnih zona, bescarinskih i drugih, pretvorenih u
rasadište visoke tehnologije, modernog poslovanja i rastućeg
standarda. Tako potaknut razvitak južnih primorskih pokrajina
rezultirao je brzim i impresivnim gospodarskim rastom, uz društvene i
gospodarske promjene koje su cijeloj zemlji utisnule pečat modernijih
vremena. Uz sve očitiji raskorak između razvitka primorskih pokrajina
u odnosu na pokrajine u središtu Kine te u njezinim zapadnim
područjima.
Zabrinjavajuće razvojne razlike između istoka i zapada te sjevera i
juga zemlje autori novog petogodišnjeg plana nipošto ne mogu
zanemariti. Iz vizure Beijinga političku stabilnost zemlje jednako
ugrožavanju regionalizmi koji se vođeni filozofijom profita oglušuju
na pozive na solidarnost, kao i regionalizmi koji se brane osjećajem
da su eksploatirani i prepušteni sami sebi. U državi koja je hrabro
prekoračila prag tržišnog privređivanja, makar to bilo i
"socijalističko tržište", desetljeća Maovih privrednih eksperimenata
osim prazne državne kase nisu ostavila nikakve uporabljive mehanizme
socijalne zaštite. Jednako kao ni zakone bez kojih nema uredne države,
ni porezni sustav, ni uhodano bankarstvo pa čak ni granične crte
među pokrajinama. Uz sve probleme zemlje u tranziciji, Kina je suočena
i neravnomjernim regionalnim razvojem u kojem središnja i zapadna
područja značajno zaostaju za obalnim i istočnim područjima. Riječ je
o 18 nerazvijenih pokrajina i autonomnih područja, o 89 posto kineskog
teritorija i 64 posto ukupnog stanovništva.
Najavljujući da će od 1996. do 2000. središnja vlada davati prednost
investicijama u središnjim i zapadnim dijelovima zemlje, da će
financijskim povlasticama pomoći tamošnji razvitak, da će požuriti s
izgradnjom prometne infrastrukture, a poraditi i na uspostavljanju
gospodarske kooperacije razvijenog priobalja i kontinentalnih
dijelova, petogodišnji plan računa i na inozemne kredite te mogućnost
stranih ulaganja u ova područja. Iako je jasno, da za razliku od
stanja u priobalju, ovdje ne treba očekivati razvitak preko noći.
Ne dovodeći u pitanje velike razvojne mogućnosti u poljoprivredi,
iskorištavanju ugljena, nafte i obojenih metala, neki kineski
ekonomisti tvrde da će do kraja stoljeća sadašnji raskorak između
razvijenih i nerazvijenih postati još očitiji te da bi tek oko 2010.
godine, nakon što se stabilizira razvitak u istočnim područjima, u
središnjima i zapadnima moglo doći do brzog gospodarskog razvitka.
Pitanje o toliko isticanoj stabilnosti, pak, prepuštaju tvorcima
petogodišnjeg plana i središnjim vlastima.
(Hina) mer br
221435 MET sep 95