ZAKON O ŠPORTU I PROTIV CRNIH FONDOVA

ZAGREB, 22. rujna (Hina) - Izmjene i dopune Zakona o športu bile su posljednji zakonski dokument koji je prihvatio Sabor, prije no što je raspušten. Na tim izmjenama i dopunama najviše je inzistirao Hrvatski olimpijski odbor (HOO) - točnije njegov predsjednik i član Međunarodnoga olimpijskog odbora (MOO) - saborski zastupnik Antun Vrdoljak, koji je u razgovoru za Hinu tim povodom izjavio: #L# - Što se dobilo prihvaćanjem izmjena i dopuna Zakona o športu? - Najprije, ispunili smo svoju obvezu iz Ustavnog zakona, a zatim smo dobili Zakon koji na najbolji mogući način rješava sadašnje pitanje ustrojstva športa u našoj zemlji. Ali, mene osobno raduje što je hrvatski državni Sabor u tri mandata prihvatio da Nacrt izmjene i dopune Zakona o športu uđe u proceduru po hitnom postupku. Prihvaćanje tog zakona potvrdilo je da je šport nešto čime se bave i o čemu razmišljaju i ljudi koji su osobno izvan njega. Jer, kako drugačije protumačiti da u Saboru, koji je tako heterogen - ne samo po političkim strankama i ljudskim stajalištima nego i po dobi zastupnika - svi jednoglasno prihvate Zakon o športu. S tim smo zakonom pokazali da možemo učiniti ono što drugi neće, jer u Ministarstvu prosvjete i športa rade ljudi koji su bili zaduženi za taj posao. Oni su, istina, u samo dva dana uspjeli napisati novi zakon čiji sam nacrt vidio i tvrdim da je u cijelosti neprihvatljiv, zato što preferira sovjetsko ustrojstvo športa. To je i razlog da ga je Sabor odbio, te prihvatio tri amandmana koje je predložio HOO. - Zašto su bile nužne izmjene i dopune Zakona o športu ? - Imali smo Zakon o športu koji nije poštovao novu teritorijalnu podjelu Hrvatske na županije i općine. Kada je on pisan imali smo stotinjak općina, a danas ih je više od 400, dok 23 županije tada nisu niti postojale, pa smo i po Ustavnom zakonu bili obvezatni poštovati novu teritorijalnu podjelu. Zatim, Zakonom se trebalo riještiti ono što se prije zvalo društvenom imovinom, a to su u prvom redu športski objekti. To vam na najbolji način mogu ilustrirati primjerom Doma odbojke, gdje su se najviše sukobili športski i privatni interesi. Naime, taj dom nije samo mjesto gdje se igra odbojka, nego ima još prostorija u kojima se prodaje kava, sokovi, piće, pivo, ćevapčići ... i tu je bit sukoba. Mi smo tim izmjenama i dopunama zakona konačno riješili čije su vlasništvo športski objekti u Hrvatskoj. - Pa, čiji su? - Prema zakonu svi športski objekti u Hrvatskoj, koji su ranije bili društveno vlasništvo, sada postaju vlasništvo općina i gradova, a samo u iznimnim slučajevima i županija, ili u još iznimnijim - države. To je na primjer Bjelolasica, koja je područje od općeg hrvatskoga interesa. - Time su rješene sve nedoumice glede športskih objekata koji se ne mogu privatizirati? - Ne samo to! Na taj način u športu ukidamo i profitabilnost, što je zabranjeno i Poveljom Međunarodnoga olimpijskog odbora. Tako se približavamo zemljama s najbolje razvijenim športom, na primjer Italiji. Tamo rado ističem primjer Milana na čijem gradskome stadionu "Comunale San Siru" jedne nedjelje igra "Milan", a druge "Inter". Kod nas bi svaki klub želio svoju dvoranu ili stadion, a mi za to nemamo novaca. Ja neću određivati tko će gdje igrati, ali nije li nelogično - ako jedne subote "Cibona" igra u Zagrebu - da je sljedećih 14 dana "njezina" dvorana "Dražena Petrovića" prazna? Problem je u tome što to i nije Cibonina dvorana, nego je ona gradsko vlasništvo u kojoj po slovu zakona mogu igrati i preostala dva prvoligaša - "Zagreb" i "Zrinjevac", a tijekom jutra i oni športski školski klubovi koje Ministarstvo športa sada pokušava organizirati. - Prihvaćena je još jedna važna izmjena zakona? - Da, i prema njoj Zakon o športu priznaje HOO-u status krovnoga tijela hrvatskoga športa, koje više ne mora ovisiti o tome hoće li Ministarstvo prosvjete i športa nešto riješiti glede njegova financiranja, nego će se HOO izravno obraćati Ministarstvu financija ili Vladi. Ona će s prijedlogom svojega državnog proračuna ići u Sabor, pa će on odobriti ili neodobriti određeni iznos za HOO. Stvari treba postaviti tako da onaj novac koji Sabor namijeni HOO-u tamo i dođe, a ne da putuje preko banaka, Zavoda za platni promet ... pa moramo još plaćati i različite postotke i rabate. - Ima li nekih stvari koje nisu obuhvaćene tim zakonom? - Ima! Zakon, na primjer, nije definirao što je to kod nas profesionalni šport. Osobno smatram da se to i ne može odrediti Zakonom. Skloniji sam varijanti da svi športski djelatnici, koji o tome mogu nešto reći, sjednu i razmotre uvjete za profesionalni šport u Hrvatskoj. Je li naš profesionalni pogon u prvoj "A" i "B" nogometnoj i košarkaškoj ligi uspostavljen samo zato da odgoji profesionalne igrače za inozemstvo, ili su oni zato profesionalni klubovi jer mogu kupovati profesionalne "otpade" NBA ili bilo koje druge lige u kojima ti igrači više nemaju mjesta i za koje nije zainteresirana ni Europa koja ima više novaca od nas. Za to vrijeme naši igraju ne samo u NBA ligi nego i diljem Europe i to za novce za koje bi ih mi mogli zadržati u zemlji. - Što je s profitom iz športa? - Tim je novim zakonom to riješeno, pa profitabilnost zauvijek mora otići iz našeg športa. Naravno da će ljudi koji su profesionalno vezani za pojedine klubove dobiti svoje plaće, ali više neće imati crne fondove kojima ćemo stati na kraj. Naime, tamo gdje postoje crni fondovi ne zna se koliki je novac u pitanju, niti tko ga dijeli, što se daje iz ruke, a što ostaje pojedincu. Jer, o crnim fondovima nema pisanih dokumenata, a gdje toga nema svašta se događa. To je samo dio onoga što smo dobili novim zakonom. (Hina) ad ad 221137 MET sep 95