VEČERNJI LIST: TRI MINISTRA OKO USTAVNOG KLUPKA

ZAGREB, 8. rujna (Hina) - "Nakon prvih najava trojnog ministarskog sastanka (Granić-Šaćirbej-Milutinović) kao moguće prekretnice u traženju mira na prostoru bivše Jugoslavije, optimizam je polako počeo splašnjavati, a ciljevi se prizemljivati", piše Višnja Starešina u uvodu rubrike 'Podvučeno'. Kao prvu točku oko koje pada mirovni paket, navodi razmimoilaženje između Hrvatske i Srbije. Hrvatske, koja "inzistira na istodobnom i međusobnom priznanju 'SRJ' s jedne, te Hrvatske i BiH s druge strane", zatim na poštivanju međunarodno priznatih granica i na tome "da reintegracija istočne Slavonije i Baranje u hrvatski ustavno- pravni poredak bude sastavni dio mirovnog paketa", te Srbije, odnosno Miloševića koji "na to nije pristao". Drugi po redu problem je Miloševićevo, navodno, pristajanje na priznanje Bosne, "no pod uvjetom da se napravi takvo mirovno rješenje (i karte i ustavni aranžmani) koje bi vodilo njenom raspadu u bliskoj budućnosti i osigurale mu dio Bosne", dok je s druge strane stajalište Bošnjaka koji "inzistiraju i dalje na cjelovitosti BiH kao države". Novinarka još izdvaja: "Primjetno je da se u posljednje vrijeme izbjegava govoriti i o konfederaciji Federacije BiH s Hrvatskom, a na temelju koje bi se i bosanski Srbi mogli pozvati na jednako pravo konfederiranja sa Srbijom, što opet ne prihvaćaju ni Bošnjaci ni Hrvati. Time se odgađa upletanje u nerazmrsivo ustavno klupko države sastavljene od dviju suprotstavljenih jedinica koje žele imati što manje zajedničkog i dvostruko konfederalno povezivanje take države s drugim državama - Hrvatskom i Srbijom. Uz konstataciju kako "takvo što u svijetu još nije viđeno, a kamoli funkcioniralo", novinarka nastavlja :"No, nije mnogo jednostavnije ni riješiti ustavno uređenje dvodijelne BiH, bez ulaženja u konfederalne odnose. Prvo, teško je povjerovati da bi bosanski Srbi u sadašnjem trenutku prihvatili da ostanu na bilo koji način u BiH. A drugo, još je teže zamisliti čak i najdecentraliziraniju vladu takve države, koja mora imati barem minimalne oznake zajedničke vlade (recimo zajednički vanjski poslovi), a vode je primjerice Izetbegović i Koljević (ako već ne Karadžić). Što s vojskom u takvoj dvodjelonoj državi, čije se unutarnje razgraničenje iscrtava krvavim ratom? Bi li takva dvodijelna država imala i dvije (ili čak i tri) vojske, zajedničku vojsku (što je nemoguće) ili bi bila demilitarizirana (što je nevjerojatno). O unutarnjem razgraničenju također nema suglasnosti, niti izbliza. Očekivanja od ovog susreta nisu osobita, i mogla bi se svesti na konstataciju: nakon godinu i pol, tri strane su se opet okupile za istim stolom i možda će nastaviti razgovarati", zaključuje Višnja Starešina. (Hina) dn do 080807 MET sep 95