ZAGREB, 4. rujna (Hina) - U Svojoj redovitoj kolumni 'Hrvatski koloplet', Željko Krušelj u današnjem broju večernjeg lista komentira kritike njemačkoga teologa Dietmara Mietha, profesora etike, upućene zagrebačkom kardinalu Franji
Kuhariću zbog njegove potpore vojnom oslobađanju hrvatskih krajeva.
ZAGREB, 4. rujna (Hina) - U Svojoj redovitoj kolumni 'Hrvatski
koloplet', Željko Krušelj u današnjem broju večernjeg lista komentira
kritike njemačkoga teologa Dietmara Mietha, profesora etike, upućene
zagrebačkom kardinalu Franji Kuhariću zbog njegove potpore vojnom
oslobađanju hrvatskih krajeva. #L#
Krušelj izdvaja Miethovu ocjenu da "'nema pravednog rata', jer uvijek
dolazi 'do smrti i progona nedužnih građana'", i piše: "Njemačkog
teologa nije zanimalo s čime se tijekom srpske agresije suočuvalo
hrvatsko i svo nesrpsko stanovništvo, pod pretpostavkom da je uopće
sačuvalo živu glavu, a ne obazire se ni na zatiranje svakog traga
njihove vjekovne opstojnosti na tim prostorima. Profesor etike, sve u
svemu, smatra da je primjerenije kršćanskom moralu, trpjeti u
prognaništvu, negoli boriti se za svoja elementarna ljudska i
nacionalna prava. (...)
Međutim, cijeli je taj 'kurs etike za nas zanimljiv po Miethovom
unošenju 'zrnaca sumnje' kako prva ličnost Crkve u Hrvata zapravo
služi užim političkim interesima, što Kuharića na neki način stavlja u
klerikalne okvire. Gledajući iz hrvatskog ugla, a i dobro znajući sve
ono što je kardinal proteklih godina govorio i činio, svako
povezivanje nadbiskup Kuharića s kelrikalizmom doima se više nego
apsurdnim", piše dalje Krušelj podsjećajući na razne istupe kardinala
Kuharića iz kojih je to vidljivo. "Uz to, suvišno je i podsjećati da
kardinal nikad nije 'lobirao' za neke specifične političke ciljeve,
kamoli za ličnosti koje se s njim identificiraju, već je inzistirao na
poštovanju temeljnih kršćanskih vrlina, kao i postulata pravne
države", dodaje Krušelj.
U ozračju tih kritika upućenih kardinalu Kuhariću, Krušelj u nastavku
komentira kritike upućene Crkvi , "ali ovaj put iz krugova onih koji
svećenstvu zamjeraju premalu političku angažiranost. "Potencirajući
opet na primjeru Međugorja 'sukob popova i fratara', ne bi li za taj
slučaj opet optužili redovnu hijerarhiju, jedan je od tih radikalnih
'katoličkih intelektualaca' nedavno ustvrdio kako je unutar Crkve
'uvijek bilo minimalista i maksimalista'. Prvima, dakle, onima koji su
zazirali od politike, 'nije stalo do naroda ni njegove sudbine, nego
do njihova lagodnog života, pa radi toga 'u nekim trenucima čak
surađuju i s neprijateljima hrvatskoga naroda'", izdvaja Krušelj neke
od ocjena i komentira: "Proizlazi da je politika svećenstvu zapravo
važnija od duhovnih zadaća, jer se, sukladno logici, na političkoj
pozornici mogu ostvariti veći nacionalni probici nego unutar crkvenih
zidova. Dakako, sve to pod pretpostavkom da je dotični crkveni
velikodostojnik 'pravilno' usmjeren, s obzirom na to da bi u protivnom
mogao učiniti više štete nacionalnim intgeresima od onih 'običnih'
političara".
Dalje piše: "Prizivajući klerikalizam, što je inačica toga poželjnog
'maksimalizma', za koji je nesporno da nikad nije imao širu podršku
hrvatskog naroda, taj se kritičar spotiče već na iozbiljnijem
primjeru, đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Biskupov je
politički angažman, kaže, bio potpuno pogrešan, jer je zagovarao
jugoslavizam. Strossmayerov je 'maksimalizam', istine radi, bio
usmjeren na krivu političku kartu, što proizlazi iz specifičnih
okolnosti tadašnje Austro-Ugarske, a zahvaljujući golemome crkvenom,
zacijelo i onom moralnom, kapitalu mogao se deetljećima boriti za
svoje ideale i političke programe".
Na kraju Krušelj upućuje i na djelovanje nadbiskupa Stepinca, povezuje
ga s porukama što ih u današnje vrijeme upućuje kardinal Kuharić i
zaključuje: "Uzmemo li u obzir da je i politička uloga nadbiskupa
Stepinca, ovisno o režimu koji ju je prosuđivao, bila prepuna
kontradiktornih i neutemeljenih optužaba za ono što se sada imenuje i
'maksimalizmom' i 'minimalizmom', više je nego razumljivo da se
kardinal Kuharić odlučno distancirao od unutarnjih političkih
sučeljavanja, svjestan da poistovjećivanje države i Crkve može
stvoriti više štete nego koristi. Zagrebačkog kardinala zanima samo
globalni hrvatski interes, utemeljen na kršćanskim vrednotama, zbog
čega isto tako ne može pristajati niti na hipokriziju 'čiste etike'
spomenutog Dietmara Mietha".
(Hina) mc
040754 MET sep 95