SUSRETI NA PRVOM PERONU

BEIJING, 29. kolovoza (Hina - od stalnog dopisnika Branka Merlina) - U ponedjeljak navečer, "Beijing (Bejđing) ekspres", posebni vlak sa sudionicama Četvrte svjetske konferencije Ujedinjenih naroda o ženama, na prvi je peron golemog glavnog kolodvora kineske prijestolnice stigao s (neznatnih) pet sati zakašnjenja. "Kasnimo? Pa pozdravljali su nas u svakom gradu kroz koji smo prošle; dočekivali glazbom i cvijećem. Žene su nam se obraćale, držani su govori. Od Varšave, preko Bresta i Minska, pa Moskve, Ulan Batora... svuda gdje smo prolazile", priča članica azerbajđanskog državnog izaslanstva. "Došla sam s četiri naše žene koje će sudjelovati u radu foruma nevladinih organizacija. I bilo je sjajno na putu. Moglo se učiniti engleski, slušati predavanja na razne teme, držati seminare, raspravljati o svemu što nas tišti. Vaše su žene iz Hrvatske zajedno sa ženama iz Bosne i Hercegovine bile sjajne", govori umorna i sretna putnica. Jedna je od stotinu osamdeset žena iz dvadeset devet država, koje zajedno s predstavnicima organizatora ovog putovanja, dužnosnicima Programa za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP), izlaze na peron pomalo nesigurno. Nakon beskrajnih sati putovanja opet osjećaju tvrdo tlo pod nogama. A na peronu dječji orkestar u snježno bijelim uniformama daje sve od sebe (ovo je tek prvi od tri očekivana vlaka sa ženama iz cijeloga svijeta). Mladi volonteri, isprva vojnički poredani uz autobuse koji će odvesti gošće do njihovog odredišta, pritrčavaju, objašnjavaju, pomažu oko prtljage... Dok predstavnici pojedinih veleposlanstava pokušavaju pronaći predstavnice svoje zemlje, domaći i strani novinari već su na djelu. Okružena stranim dopisnicima Jasna Bakšić-Muftić iz Sarajeva govori im o potrebi zalaganja za mir. Za poginule u ponedjeljak prije podne na sarajevskoj tržnici, uz dubok uzdah žene koja je čitav rat provela u svojemu gradu, saznat će tek koji sat kasnije. Pred jednim od autobusa predsjednica Ženske interesne grupe Žig Socijaldemokratske akcije Hrvatske iz Zagreba, Lovorka Marinović, koja je doputovala s predstavnicama Medicinskog centra i Centra za ljudska prava, govori kako su naše žene zajedno s predstavnicama Bosne i Hercegovine na putu do Beijinga vrlo uspješno predstavile Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljujući Hrvatskoj turističkoj zajednici, posredstvom turističkih plakata, brošura i karata, i vizualno su putnicama u "Beijing ekspresu" dočarale ljepotu naše zemlje. O ratnoj su stvarnosti svjedočili i dječji tekstovi u engleskom prijevodu, Kiševićevi stihovi o sjedokosom djetetu, pa bolna "Havina molitva". Priredile su i izložbu s crtežima tridesetoro djece, mališana iz Hrvatske te prognanika iz BiH naslovljenu "Kome vjerovati, ako ne djeci?". O Bosni i Hercegovini, o ženama i stradanjima prognanika, putnicama u "Beijing ekspresu" govorili su video-zapisi. "Iz Ulan Batora poslale smo i apel za mir koji su svi u našem vlaku prihvatili. Za mir i trpeljivost", kaže gospođa Marinović. "Poziv sudionicima foruma nevladinih organizacija, i državnim izaslanstvima na konferenciji UN o ženama." "Impresivno je bilo; vaše su žene bile vrlo aktivne", priča gospođa Miller, dužnosnica UNDP-a. Ali nije se lako snaći u prostranom dvorištu Radničkog stadiona gdje su putnice pristigle s kolodvora u koloni autobusa morale promijeniti vozila ovisno o tome gdje će stanovati. Ponovno problemi s gomilama prtljage, potjera za prevodiocima, objašnjavanja i mahanja dokumentima pri raspodjeli za smještaj. Olakšanje je što se, nakon silnih mjera policijskog osiguranja na kolodvoru, ovdje bar slobodno trčkara od autobusa do autobusa. Predstavnica British Councila traži tko će javiti njezinima u Beijingu da je sretno stigla. Trebali su je dočekati na kolodvoru, ali očito nisu mogli proći zbog osiguranja. Traže se žene s kojima će se dijeliti soba. Traže se zaboravljeni koferi. Odgonetavaju se natpisi na autobusima iz kojih bi se dalo pogoditi u koji valja sjesti. Tko se krivo smjestio, izlazi boreći se sa stvarima. Drugi sa stvarima pokušavaju ući. Liječnica iz Tuzle, brinući o računalu i printeru, obećava da ćemo se upoznati čim to negdje smjesti. A zatim, kroz toplu i vlažnu noć pod kojom Beijing već duboko spava, autobusi odvoze sudionice foruma u Huairou, pedesetak kilometara od središta grada. Tri autobusa idu prema Bei Yuanu (Bej Juenu), do kojeg je, šalimo se, ipak nešto bliže. Opet gužva oko raspodjela soba, ispunjavanja formulara, provjere dokumenata. Poneko još ima snage i volje za objašnjavanje s direktorom hotela. On obećava da će do sutra sve biti u redu. Sve će biti dobro, sve sređeno: i prijevoz do grada, i topla voda, i čista kupaonica, i kipuća voda za čaj. "Članice vladinih i nevladinih izaslanstava, upoznale smo se putujući vlakom, razumijemo se, i zalagat ćemo se za rješenje naših problema", priča mi sugovornica iz Azerbajđana. O ratu u Nagornom Karabahu, ženama i djeci u zarobljeništvu, o milijun prognanih. I odlučno dodaje: "Tražit ćemo da se sve učiniti za mir". Poziv je to sadržan i u apelu iz "Beijing ekspresa" naslovljenom "Srcem do mira". "Mi koje dajemo život, pozivamo sve koji nisu spriječili smrt stotina i tisuća nedužnih civila u Vukovaru, Sarajevu, Dubrovniku, Tuzli, Osijeku, Srebrenici, Žepi i Goraždu, da progovore", riječi su poziva koji su podržale putnice vlaka čije je utješno i ohrabrujuće geslo: "Mi smo jedna i mnoge". (Hina) mer fp 290800 MET aug 95