ITALIJA: NOVI SLUČAJ KORIŠTENJA POLOŽAJA - JEFTINO STANOVANJE U DRŽAVNOM STANU

DRŽAVNOM STANU RIM, 28. kolovoza (Hina/AR) - Političari, njihovi rođaci, sindikalni čelnici, pokoji sudac i novinar plaćaju najam državnog stana mnogo manje od njegove stvarne vrijednosti. To otkriće, do kojega je došlo ovih dana, navelo je u ponedjeljak talijanskog ministra rada Tiziana Treua na osnivanje posebnog povjerenstva koje treba istražiti sve slučajeve, ne samo one koji se odnose na iznajmljivanje stanova državnih ustanova privatnim osobama, nego i na slučajeve prodaje nekih državnih stanova, prije svega kada je riječ o njihovoj cijeni. Brojke nisu malene. Državne ustanove iznajmljuju više od sto tisuća stanova, uglavnom u Rimu. Ministar Treu je novinarima dao popis stanova i imena ljudi u njima te iznos najma koji oni plaćaju. Riječ je o stanovima u vlasništvu ustanova za zdravstveno i mirovinsko osiguranje (INPS, INAIL i INPDAP), dakle državnima, koje su u najam dobile i osobe s talijanskog političkog vrha, dok se pravi beskućnici moraju snalaziti na razne načine. Činjenica da mnogi političari i sindikalni čelnici nisu kupili vlastite stanove također iznenađuje, tim prije što više od 70 posto obitelji živi u vlastitim stanovima (prije 20 godina samo 40 posto obitelji je živjelo u vlastitim stanovima). Od poznatijih imena talijanske politike na popisu podstanara u stanovima državnih ustanova se nalazi čelnik Demokratske stranke ljevice (PDS) Massimo D'Alema, koji za najam stana od 184 prostorna metra plaća nešto više od milijun lira mjesečno. D'Alema kaže da je u uređenje stana morao uložiti vlastitih 40 milijuna i da je cijena najma pravedna. Zapravo, mnoge zabune nastaju iz činjenice da je do prije dvije godine postojao takozvani "equo canone", pravedna stanarina. Država je određivala visinu najma koju podstanar treba plaćati vlasniku stana, bio on privatna osoba ili državna ustanova. Mnogi privatni vlasnici stanova posljednjih godina više nisu htjeli iznajmljivati svoje stanove, jer je "pravedna stanarina" bila toliko niska da im nije pokrivala ni troškove amortizacije. Taj "equo canone" je ukinut, ali ne preko noći, odnosno stanari su imali još četiri godine vremena da se dogovore s vlasnicima stanova za nove ugovore. Većina privatnih vlasnika je to već učinila, dok državne ustanove taj proces vode sporije, kao uostalom sve što čini državna administracija. Zbog toga je najam nekih stanova državnih ustanova manji od stvarne tržišne cijene. Primjerice, bivša predsjednica Zastupničkog doma i članica PDS-a, Nilde Iotti, plaća stan od 337 četvornih metara 4,6 milijuna lira, iznos koji nije mali (ravan je iznadprosječnoj plaći), ali bi se na slobodnom tržištu vjerojatno mogla dobiti viša cijena. Ili, čelnik talijanske CDU (dio bivše Demokršćanske stranke), Rocco Butiglione, plaća za svoj stan 2,5 milijuna, a navodno bi se na slobodnom tržišto moglo dobiti pet milijuna lira. No, ima i stvarno niskih iznosa. Clemente Mastella, čelnik dijela bivše Demokršćanske stranke, za 200 četvornih metara plaća samo 1,5 milijuna, čelnik stranke Komunistička obnova Armando Cossutta (čuven nekad kao 'brežnjevljevac' u talijanskoj KP) za 114 kvadrata plaća milijuna lira, sindikalni čelnik Sergio D'Antoni za 220 četvornih metara plaća 1,2 milijuna itd. Ima i onih koji drže da je slučaj prenapuhan i da je pokrenut iz političkih razloga. Prvi je, naime, o svemu počeo pisati list "Giornale", vlasništvo brata bivšeg premijera Silvija Berlusconija. Tek nakon pisanja tiska ministar Treu je dao novinarima na uvid liste stanova, stanara i stanarina. Priprema se vruća politička jesen i svaki napad na političkog protivnika je legitiman. Bez obzira koja će politička strana od ovog najnovijeg slučaja izvući neku predizbornu dobit, pravu korist će imati svi Talijani, jer će se uvesti red i u stambenoj problematici. (Hina) st br 281427 MET aug 95