VJESNIK: GLAVNA ULOGA U PRIČUVNOM SCENARIJU

ZAGREB, 18. kolovoza (Hina) - Koja je uloga srpskih izbjeglica iz Hrvatske koji u kolonama odlaze u Srbiju nakon akcije 'Oluja', objašnjava u današnjem "Vjesniku" Dražen Ćurić. "Imaju li izbjeglice nečistu savjest zbog masovnog uključenja u pobunu protiv Hrvatske, masovnih izlazaka na referendum i, na kraju, masovne potpore svim paradržavnim strukturama na okupiranim područjima, ili su možda oni samo izvršitelji Miloševićevog režima, te se nakon odigrane uloge mogu vratiti u Srbiju, gdje će provesti i drugi dio prljavog posla - istjerati preostale Hrvate, Mađare i Albance, a u Banjoj Luci potpuno uništiti svaki trag da su tamo nekada živjeli Hrvati i Muslimani?", pita Ćurić i nastavlja: "Iako svaka od ovih teza ima uporište u srpskim postupcima na okupiranim područjima, ipak je najbitniji razlog za njihovo povlačenje u Srbiju uloga, koja im je dodijeljena iz Beograda". Opisujući potom situaciju na okupiranome području Hrvatske do akcije 'Oluja' i ulogu koju je u destabilizaciji Hrvatske imalo srpsko stanovništvo, Ćurić u nastavku piše o događanjima koja slijede nakon 'Oluje'. "Rezultat akcije je spoznaja Miloševića da krajinski Srbi ne mogu ispunjavati ni jednu od prije zacrtanih uloga - da budu produžena ruka u stvaranju velike Srbije ili da, u rezervnom planu, stvore državu u državi Hrvatskoj, koju bi se onda traženjem neispunjivih zahtjeva trajno destabiliziralo... Kako su, međutim, propali svi planovi o velikoj Srbiji, Milošević se još jedanput poigrao sa 'svojim narodom' te pokrenuo Srbe iz Hrvatske da bi za njega obavili još neke brižljivo isplanirane poslove. Milošević je, prisjetimo se, prije agresije na Hrvatsku ukinuo autonomiju pokrajina Vojvodine i Kosova. Unatoč svim pritiscima i progonima, u kraljevini, a zatim i u komunističkoj Jugoslaviji, broj nesrba u cijeloj Vojvodini viši je od 40 posto, dok je u nekim općinama u Bačkoj i Banatu prevladavajuće mađarsko stanovništvo. Kada se zna da je na Kosovu 90 posto Albanaca, te kako Milošević shvaća manjinska prava u Srbiji, za razliku od prava Srba u drugim državama, onda se čini logičnim povlačenje Srba iz Hrvatske. Zašto da budu samo obični građani, čija su manjinska prava zaštićena Ustavnim zakonom koji je rađen po najvišim europskim standardima, kada mogu obavljati mitsku ulogu 'obrane' srpstva na Kosovu, ili pak 'stvaranja' čiste srpske zemlje u Vojvodini? Stoga povlačenje hrvatskih Srba nije slučajni hir provincijskih vođa, nego smišljena, doduše rezervna varijanta vodećih srpskih intelektualaca i političara", objašnjava Ćurić i zaključuje: "Ova događanja pokazuju, međutim, da kompletnu politiku Srba još uvijek vodi Milošević, uz povremena taktička razilaženja sa satelitima koje je instalirao. Milošević je provoditelj svih srpskih politika, što dovodi do možda najvećega od brojnih paradoksa njegova režima. Premda bi, naime, bilo normalno da narod bira svoje političke predstavnike dok oni ispunjavaju programe koji su sukladni njihovim željama, kod hrvatskih Srba i Miloševića to je sasvim drugačije. Milošević je, kako je i najavio na Gazimestanu, izvaninstitucionalno izabrao narod, koji je, četiri godine provodeći njegovu politiku, ispunjavao ulogu destabilizatora i unutarnjeg agresora u Hrvatskoj. Kada je propao projekt o velikoj Srbiji i kad su krajinski Srbi s Miloševićevog stajališta postali neupotrebljivi u Hrvatskoj, oni bivaju povučeni u Srbiju i okupirane dijelove Bosne i Hercegovine gdje će - opet za Miloševićev interes - progoniti Hrvate, Muslimane, Mađare i Albance". (Hina) dd 180706 MET aug 95