ZAGREB, 9. kolovoza (Hina) - "Imaju li politički gubitnici moralno pravo suditi pobjednicima koji nisu pristali biti žrtve gubitničke politike? Dakako, nemaju. Ali na East Riveru misle drukčije", piše Aleksandar Milošević u današnjem
Vjesniku u uvodu osvrta na prijedlog Rusije Vijeću sigurnosti UN-a o gospodarskim i političkim sankcijama Hrvatskoj zbog operacije 'Oluja'. "Ovaj pokušaj ruske diplomacije da se Hrvatska kazni zbog toga što je poduzela i po međunarodnim zakonima legitimnu akciju za očuvanje svog državnog teritorija i međunarodno priznatih granica, još jedan je od dokaza zabluda političkih gubitnika svjetske zajednice, čija politika na ovim prostorima četiri godine nije dala nikakvih rezultata", ističe Aleksandar Milošević.
ZAGREB, 9. kolovoza (Hina) - "Imaju li politički gubitnici moralno
pravo suditi pobjednicima koji nisu pristali biti žrtve gubitničke
politike? Dakako, nemaju. Ali na East Riveru misle drukčije", piše
Aleksandar Milošević u današnjem Vjesniku u uvodu osvrta na prijedlog
Rusije Vijeću sigurnosti UN-a o gospodarskim i političkim sankcijama
Hrvatskoj zbog operacije 'Oluja'.
"Ovaj pokušaj ruske diplomacije da se Hrvatska kazni zbog toga što je
poduzela i po međunarodnim zakonima legitimnu akciju za očuvanje svog
državnog teritorija i međunarodno priznatih granica, još jedan je od
dokaza zabluda političkih gubitnika svjetske zajednice, čija politika
na ovim prostorima četiri godine nije dala nikakvih rezultata", ističe
Aleksandar Milošević. #L#
U nastavku 'Komentara', pod naslovom "Zablude gubitnika na East
Riveru", novinar izdvaja nekoliko činjenica koje pokazuju odnos
međunarodne zajednice prema Hrvatskoj. Posebno pritom navodi
deklarativno priznanje hrvatske teritorijalne cjelovitosti i
integriteta Republike Hrvatske od strane Ujedinjenih naroda, koje se u
praksi dovodilo u pitanje. Navodi više razloga za takvo ponašanje
međunarodnih čimbenika i ističe: "Od onih da se na bilo koji način
omogući stvaranje nekakve nove Jugoslavije, pa do vrlo prozirnih i
pragmatičnih nastojanja pojedinih zemalja da na ovim prostorima
sačuvaju svoje geopolitičke interese".
U nastavku članka osvrće se na najnovija događanja i upozorava
posebno na "nedostatak političke volje i moralni cinizam, kojim je dio
zapadnih političkih čimbenika, popratrio tragediju Žepe i Srebrenice",
što je Hrvatskoj bio jasan znak "da se na političko rješenje iz
zapadnih diplomatskih kuhinja više ne može i ne smije čekati", osobito
zbog opasnosti reprize u Bihaću.
"Još jednom Hrvatska je upozorila međunarodnu zajednicu da bi pad
Bihaća za Hrvatsku bio posve neprihvatljiv iz političkih i strateških
razloga. Prijetnje Zapada Srbima s Pala bile su i dalje neuvjerljive,
a obruč oko Bihaća se stezao. Kad su kninski pobunjenici u Ženevi još
jednom pokušali kupiti vrijeme, Hrvatska je rekla dosta. Isto tako,
pritekla je u pomoć susjednoj zemlji, članici Ujedinjenih naroda. Kad
to nije učinila međunarodna zajednica, mada je bila dužna prema
temeljnim dokumentima Ujedinjenih naroda, učinila je to Hrvatska",
piše Aleksandar Milošević i zaključuje:
"Nakon svega neki politički gubitnici iz Ujedinjenih naroda i drugih
međunarodnih institucija nastoje Hrvatsku kazniti za ono što je
učinila. Dakako, izgledi da rezolucija što je predlaže Moskva dobije
zeleno svjetlo u Vijeću sigurnosti, neznatni su. No, već i sama
činjenica da će se o takvoj rezoluciji raspravljati, dokazuje upornost
gubitnika koji neće prihvatiti realnost da je odnos snaga na ovim
prostorima danas drukčiji nego 1991. godine. Hrvatska ne poseže ni za
pedljom tuđeg nacionalnog, povijesnog i državnog područja, ali je
odlučna u obrani onoga što se nalazi unutar njezinih međunarodno
priznatih granica. Ako to Moskva i neki drugi čimbenici ne shvaćaju,
njihove zablude su još žalosnije".
(Hina) dp sp
090510 MET aug 95