VEČERNJI LIST: "RAT ZA MIR"

ZAGREB, 8. kolovoza (Hina) - Analizirajući odnos svjetskih sila prema hrvatskoj 'Oluji' Nenad Ivanković u komentaru "Rat za mir", u današnjem Večernjem listu, izdvaja nekoliko bitnih činjenica. Na jednoj strani izdvaja reakcije Francuske i Engleske, kojima je 'Oluja' pokazala "da neće biti ništa od... ideje po kojoj su Srbi bili predodređeni za 'silu reda' na ovim područjima, i zbog čega je tako uporno podržavan koncept spašavanja onoliko Jugoslavije koliko se moglo spasiti nakon diplomatskog priznanja Hrvatske i Slovenije. (...) Reakcije Pariza i Londona na oslobađanje hrvatskih okupiranih područja, koje jedva da se po tonu i intencijama razlikuju od onih u Moskvi, to na svoj način i potvrđuju. Francuska i Britanija zapravo plaču za 'velikom Srbijom' kao svojim nesuđenim žandarom na Balkanu", piše Ivanković i dalje napominje: "Drugi važan domet 'Oluje' vezan je uz daljnji razvoj situacije u samoj Bosni. Oslobađanjem hrvatskih okupiranih područja ne samo da je nakon više od tisuću dana razbijen obruč oko Bihaća i stvoren humanitarni koridor za tamošnjih 200.000 ljudi, nego su stvorene i sve vojne pretpostavke za potpuno oslobađanje bihaćke enklave te perspektivno i za oslobađanje samog Sarajeva. A time i za kardinalne promjene odnosa snaga i u samoj Bosni". #L# Ivanković u tom kontekstu izdvaja američko stajalište i piše: "Američki predsjednik Clinton, kao i njegovi ministri vanjskih poslova i obrane, taj su domet hrvatske 'Oluje' prepoznali i zato su tako jasno stali iza Zagreba. Štoviše, Clinton je sasvim otvoreno rekao da bi hrvatska ofenziva mogla značiti i relativno brzo dokončanje rata i u Bosni". Sukob Karadžića i Mladića, koji Ivanković potom spominje, ocjenjuje kao izraz panike koja je zavladala među bosanskim Srbima, ali i kao izraz "koncepcijskog sukoba između samih srpskih vođa". Mladić je u toj igri očito Miloševićev čovjek i pokušava po nalogu Beograda spasiti u Bosni ono što se od srpskog plijena još spasiti dade", ocjenjuje Ivanković i dalje predviđa: "Ako Milošević uspije preko Mladića likvidirati Karadžića (kome će tada na leđa biti natovareni svi zločini), bosanski bi Srbi mogli relativno brzo sjesti za poregovarački stol. Rezultat svega toga mogao bi dalje biti sasvim drukčiji 'geopolitički rasplet' negoli je to bilo predviđeno dosadašnjim mirovnim planovima. U svakom slučaju, čini se da više toga govori u prilog ne samo tome da oslobađanje hrvatskih okupiranih područja neće za posljedicu imati veću ratnu eskalaciju, kako su to katastrofičari na Zapadu i Moskvi 'prognozirali' nego upravo suprotno - deeskalaciju i na kraju 'sveobuhvatno političko rješenje'". Ivanković smatra kako stoga treba i dalje očekivati američku potporu i Zagrebu i hrvatsko-bošnjačkom vojno-političkom savezu, kako isto vrijedi i za Bonn (poziva se na pisanje 'Suededeutsche Zeitunga' koji piše kako diplomati u Washingtonu ukazuju da između SAD i Njemačke postoji jedinstvo u ocjeni hrvatske akcije) i na kraju piše: "U Moskvi je, čini se, cijeli taj najnoviji razvoj jasno uočen i ispravno protumačen i zato je Jeljcin, koji se u ponedjeljak vratio iz bolnice u Kremlju, brže-bolje k sebi pozvao predsjednika Tuđmana i Miloševića. Očito i on vjeruje da bi se sada mogao konačno razriješiti sukob u bivšoj Jugoslaviji, pa Moskva taj finale ne želi propustiti". SLOBODNA DALMACIJA: "Bildtova 'pravda'" "Samooslobađanje Hrvatske dočekano je u nekim zapadnim državama inače kolijevkama slobode, gotovo kao atak na čovječanstvo. Predstavnik toga političkog čovječanstva Carl Bildt tom je prilikom sebi uzeo toliko 'slobode' da prijeteći izjednači kruške i jabuke, tj. pravo jedne legitimne vlasti da na svojim uzurpiranim područjima uspostavi suverenitet s ambicijama jednoga velikosrpskoga vojnog logora da silom uspostavi svoju državu, te jednoga demokratski izabranoga predsjednika Franje Tuđmana s velikosrpskim trojanskim ponijem Milom Martićem za kojim je izdana, na žalost, samo jedna haaška tjeralica. Ovo je stoga prava prilika da se povuče razlika između 'čovječanstva' i ljudi, budući da Bildtovo birokratizirano čovječanstvo ne odiše cjelovitom ljudskošću. I to ne samo na ovom primjeru, jer je primjera od početka velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH bilo na pretek. U tome je smislu neophodno navesti izvanredno preciznu ocjenu Ervina Hladnika Milharčiča u ljubljanskome 'Delu' da govoriti u Bosni o zločinima protiv čovječanstva nije drugo doli teški cinizam: 'Čovječanstvo je počinilo zločine nad razoružanim stanovnicima Srebrenice i Žepe. Srpska vojska samo je njegovo učinkovito i temeljito oružje'. Sve ovo stoji i stajalo je za Škabrnju i Vukovar i niz drugih hrvatskih sela i gradova", piše Danko Plevnik na početku svoje redovite kolumne 'Osobni pogledi', u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji i nastavlja: "Hrvatska ne vodi rat za svoje oslobođenje da bi vršila genocid nad Srbima ili UNCRO-om! I to je ono bitno i najbitnije u ovoj vojno-redarstvenoj akciji. Hrvatska je u međunarodno-političkom okruženju Bildtova čovječanstva svjesno stavljena, dakle, u jedan nemoguć položaj da se protiv naoružana protivnika bori boksačkim rukavicama, a da ne smije pobijediti ni knock-outom, već samo na bodove. Od Hrvatske se vojske traži ono što u mnogo duljem razdoblju poduzete akcije nije uspjela Rusija u Čečeniji ili Amerika u Somaliji. Hrvati su dosad mogli imati slobodu na papiru, ali ne i državu, a danas smiju imati vojsku, ali ne i pucati, premda je Hrvatska međunarodno priznata, a svi dokumenti UN-a potvrdili da je riječ o okupaciji hrvatskoga teritorija?! Za takav pristup Nijemci imaju vrlo prikladnu riječ: Pfui! Hrvatska ima samo jednoga do kraja vjerna i iskrena prijatelja u svijetu - Hrvatsku vojsku, koja se predstavila akcijom 'Oluja' kao jedini stvarni RRF na ovim područjima. Srećom, Bildtovo čovječanstvo nije jedino čovječanstvo. Osim toga karijerističkog, hladnog, površnog, činovničkog, formalističkog i posrednog čovječanstva utjelovljenoga u Carlu Bildtu, postoji i ono drugo karizmatsko, toplo, duboko, ljudsko, sadržajno i neposrednije čovječanstvo u ličnosti Vaclava Havela. Za razliku od bildtovskoga čovječanstva, ono je upoznato s genezom ovoga rata, njegovom neljudski programiranom podlogom i ne gleda na sukobljene strane u Hrvatskoj apstraktnim metrom, što čini sve da izjednači krvnika i žrtvu, ne tražeći od Hrvata da svoju akciju pravdaju jučerašnjim granatiranjem Gospića, Karlovca ili Siska, jasno ukazujući na činjenicu da ovakva granatiranja traju već godinama. Za bildtovsko je čovječanstvo pravedan samo onaj tko prvi počne ubijati i stane na bildtovskim granicama, a nepravedan onaj tko hoće obraniti svoje granice najprije pozivom na pravedan mir, a tek potom legitimnom vojnom akcijom. Dopustive su mu samo rijeke hrvatskih prognanika, ne svojom voljom, a nedopustive rijeke srpskih izbjeglica, do kojih zbog Hrvatske nije trebalo ni doći jer je njezin primarni cilj bio četnik cleansing, a ne ethnic cleansing. Velikosrpska moneta za potkusurivanje napokon je denominirana. Havelovsko čovječanstvo ima osjećaj za genezu, za uzrok i posljedicu, i stoga dosljedno brani pravo Hrvata da budu ravnopravni građani svijeta koji poštuju međunarodno priznate granice, demokratski izabranu vlast i suverenost ljudskih prava. Za Hrvatsku bi bilo tragično kada bi potporu dobivala od Bildta, a ne od Havela. Havelovo je čovječanstvo možda mnogo manje, ali posjeduje jedno moćno ako ne i najmoćnije oružje: samopoštovanje. Bez takva oružja ne bi bilo ni Hrvatske", zaključuje Plevnik. (Hina) dp sp 080418 MET aug 95