IZJAVA KARDINALA KUHARIĆA

ZAGREB, 5. kolovoza (Hina) - U povodu akcije Hrvatske vojske i redarstvenika za uključivanje zaposjednutih dijelova Hrvatske u ustavno-pravni poredak Republike Nadbiskupski duhovni stol poslao je Hini izjavu nadbiskupa zagrebačkog kardinala Franje Kuharića, koju objavljujemo u cijelosti. "Konstatiramo činjenicu. Hrvatsko državno vodstvo odlučilo je osloboditi okupirano područje tzv. "krajine" kao međunarodno priznati dio hrvatske države i to područje uključiti u ustavno-pravni poredak Republike. Godine su prolazile. Vođeni su mnogi pregovori, ali nisu donijeli nikakva rješenja. Stotine tisuća prognanika iz okupiranih područja, nepravedno i brutalno protjeranih iz svojih domova, postavljaju pitanja hrvatskoj Vladi i međunarodnim institucijama: hoće li im biti vraćena njihova temeljna ljudska prava, da se sigurni i slobodni vrate na svoje, odakle su brutalnim nasiljem bili protjerani? Ni jedan se prognanik četiri godine nije mogao vratiti. U takvoj nenormalnoj situaciji čitava je Hrvatska trpjela posljedice na svim područjima života. Osim toga, iz tih su područja s vremena na vrijeme napadani hrvatski gradovi i morali su bespomoćno trpjeti to nasilje. U takvim se okolnostima postavlja moralno pitanje svakoj objektivnoj savjesti za donošenje poštenog suda - je li vojno-redarstvena intervencija moralno opravdana. Što o tome kaže moral koji zastupa Katolička crkva? Drugi vatikanski sabor, imajući u vidu svijet u kojem nepravde nisu isključene, u kojem su prisutna tolika nasilja protiv prava i protiv pravednosti, donosi načelo kada je vojna akcija u obrani prava, slobode i mira moralno opravdana. Citiram koncilsku konstituciju "Radost i nada": "Sve dok bude postojala ratna pogibelj i dok ne bude međunarodne odgovornosti koja će raspolagati prikladnim snagama, dotle se državama neće moći zanijekati pravo na zakonitu obranu nakon iscrpljenja svih mogućnosti mirnih pregovora" (GS 79). Dakle, načelo samoobrane je pravo koje se ne može zanijekati ni jednoj žrtvi nepravednog nasilja. Svaka je pravna država dužna dopuštenim sredstvima osigurati normalan život u slobodi i miru svim svojim građanima. U Hrvatskoj je normalan život bio zakočen okupacijom i prekidom vitalnih prometnica; bio je opterećen skrbi i troškovima za stotine tisuća prognanika; bio je opterećen stalnom prijetnjom povremenih napada. Moram ustvrditi povijesnu činjenicu. Hrvatski narod prije pet godina nije želio rat, želio je ostvariti svoje puno pravo da bude slobodan i neovisan u svojoj domovini. Iz Hrvatske nije došla inicijativa za rat ni želja da se osvoji tuđe. Objektivno i pošteno sudeći, Hrvatska je žrtva nepravednog napada. Taj je napad prouzročio neopisive patnje pojedincima, obiteljima i cijelom narodu. Može li se takvo stanje trpjeti u nedogled? Izjednačiti žrtvu nepravednog nasilja s nasilnikom, ne znači li to izbrisati razliku između dobra i zla? Ako se žrtva odluči da se i vojnom silom brani, pod kojim uvjetima može to učiniti? Katekizam Katoličke crkve pod br. 2309 izlaže sljedeća načela: "Treba pomno razmatrati stroge uvjete koji opravdavaju zakonitu obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti: da je šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda trajna, teška i izvjesna; da su se sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva ili bezuspješna; da postoje ozbiljni uvjeti uspjeha; da prihvaćanje oružja ne prouzroči zlo i nerede veće od zla kojem se želi doskočiti ..." To su zapravo tradicionalni uvjeti nabrojani u učenju o takozvanom "pravednom ratu". Procjena tih uvjeta moralne opravdanosti spada u razborit sud onih koji su odgovorni za opće dobro. U svjetlu tih načela prosuđujemo ovu hrvatsku intervenciju. Sigurno je da svaki čovjek dobre volje želi živjeti u miru, u sigurnosti i slobodi. Ali još ne živimo u takvom svijetu. Još načela pravednosti nisu provedena u međunarodnim institucijama do tolike mjere da bi uvijek štitila žrtvu, a sprječavala nasilnika. Još uvijek su u ocjenjivanju stanja i u postupcima moćnih ljudi ovoga svijeta više prisutni interesi nego načela, pa se događa da i nasilnik može imati prijatelje, a nedužna žrtva protivnike. Kako, primjerice, rat u Bosni i Hercegovini može tako dugo trajati i kako se mogu ravnodušno promatrati patnje jednog Sarajeva, Bihaća, Banje Luke; kako to da su bez zaštite ostavljene Srebrenica i Žepa? Sada se otkrivaju misli mnogih srdaca. Sada je više pod sudačkim okom legitimna akcija Hrvatske da oslobodi svoje područje nego bombardiranje hrvatskih gradova. Ako postoji moralno pravo samoobrane, postoji i moralna dužnost da ta samoobrana bude u granicama etničkih normi, da ne prijeđe u mržnju i osvetu, da poštuje moralna načela u odnosu prema protivniku i njegovoj imovini. Stoga Katolička crkva u svojem Katekizmu br. 2312 kaže: "Crkva i ljudski razum proglašavaju trajnu valjanost ćudorednog zakona za vrijeme oružanih sukoba." A Koncil kaže: "Samim tim što je rat nesrećom buknuo, nije suprotstavljenim stranama sve dopušteno". (GS 79). U br. 2313 Katekizam kaže: "Treba poštivati i čovječno postupati s neborcima, s ranjenima vojnicima i zarobljenicima". U skladu s tim načelima i Predsjednik Hrvatske Republike daje svoj proglas. Mi ta načela potvrđujemo i stavljamo na savjest hrvatskim braniteljima da ih poštuju. Sve vjernike i ljude dobre volje, koji u Boga vjeruju, usrdno pozivam na molitvu da svemogući i milosrdni Bog svojim Duhom Svetim djeluje u savjestima ljudi, posebno odgovornih da se svim srcem obrate na putove pravednoga mira koji će svakom čovjeku, bilo koje nacionalne ili vjerske pripadnosti, omogućiti miran i siguran život u njegovu domu, život dostojan čovjeka. Za blagdan Velike Gospe, Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, pripravljamo se devetnicom moleći krunicu u obiteljima i župama za obraćenje i pravedan mir. Dosta je patnja! Dosta je suza i krvi! Dosta je rana i smrti! Neka odgovorni za sudbinu naroda i svijeta donesu pravedne odluke da se gradi bolji svijet, svijet pravednosti i slobode, mira i ljubavi. To je Božji dar, koji Bog želi dati obraćenim srcima. Zato usrdno molimo da svanu dani mira i pomirenja. Svim ranjenima i ožalošćenima zbog gubitka svojih dragih sa zahvalnošću izražavam iskrenu kršćansku sućut", stoji na kraju izjave zagrebačkog nadbiskupa dr. Franje Kuharića. (Hina) pp gk 052114 MET aug 95