ZAGREB, 4. kolovoza (Hina) - Iz razgovora za današnju 'Slobodnu Dalmaciju' što ga je Ivan Katalin vodio sa Slobodanom Langom, veleposlanikom i savjetnikom predsjednika Tuđmana, s posebnim usmjerenjem na humanitarna pitanja, izdvajamo
neke dijelove promišljanja o "pet ljeta ratnih stradanja i razaranja kao tehnologije imperijalnoga velikosrpskog širenja prostorom negdašnje Jugoslavije" i načinu temeljitog obračuna s velikosrpskim genocidom.
- RAZGOVOR SA SLOBODANOM LANGOM
ZAGREB, 4. kolovoza (Hina) - Iz razgovora za današnju 'Slobodnu
Dalmaciju' što ga je Ivan Katalin vodio sa Slobodanom Langom,
veleposlanikom i savjetnikom predsjednika Tuđmana, s posebnim
usmjerenjem na humanitarna pitanja, izdvajamo neke dijelove
promišljanja o "pet ljeta ratnih stradanja i razaranja kao tehnologije
imperijalnoga velikosrpskog širenja prostorom negdašnje Jugoslavije" i
načinu temeljitog obračuna s velikosrpskim genocidom. #L#
(...) Vratit ću se, nakratko, u 1933. godinu i spomenuti jednog od
najvećih židovskih filozofa Martina Bubera, koji je nastojao sagledati
slično pitanje. Dakle, što činiti kad dolazi do potpune ugroženosti,
tada od Hitlerova nacizma, a sada od srpskog. Kao prvo, Buber traži
odbacivanje jezika tolerantnosti i neutralnosti, jer se njegovim
korištenjem legalizira odsutnost osjećaja za vlastitu odgovornost, tj.
odsutnost osjećaja potrebe vlastita angažmana. Nadalje, on tvrdi da se
mora imati svijest o korijenu i postojanju vlastite zajednice. Dakle -
ne može postojati netko u Istri ili Rijeci, ili bilo gdje drugdje, a
da ne zna da postoji hrvatska liječnica na primjer u Srebrenici. Ako i
kada je netko odlučio biti neutralan prema Srebrenici, tada je
istodobno odlučio o stradavanju hrvatske liječnice u Srebrenici. Nitko
ne može biti iznenađen da hrvatska liječnica u Srebrenici postoji i da
postoje Hrvati u Goraždu! Jer, naravno da u Srebrenici postoji
hrvatska liječnica i naravno da u Goraždu postoji hrvatski narod!
Ovime dolazimo do razrješavanja i razlikovanja nacionalizma,
pojedinačnoga i univerzalnog... (...)
Prije svega, nije istina da je svijet pasivan. Pitanje je samo u
kojoj je mjeri nepasivnost sustavno iskazana. Naime, pogledajte samo
vojni aspekt! Upravo istodobno kada svijet donosi odluku o embargu na
uvoz oružja, Kadijević, s druge strane, od svoje JNA pravi tri vojske
- vojsku tzv. SRJ, vojsku samozvane RSK i vojsku tzv. RS. Odmah potom
stiže i Vanceov plan, tako da istodobno svijet omogućuje Kadijeviću da
pretvori JNA u spomenute tri srpske vojske. Dakle, embargom je svijet
pomogao i osigurao srpsku prednost u oružju, a ne onemogućio jači
ratni sukob. Upravo obrnuto - embargom je omogućeno Srbima ne samo da
se jače naoružaju, nego je ponuđena prednost značila da mogu krenuti u
provedbu genocida. Vanceov je plan uz to, omogućio potrebne uvjete za
popunjavanje tih srpskih vojski ljudstvom i oficirima... Gledajte što
se dalje zbiva. Nakon svega, svijet nudi tzv. sigurnosne zone -
Srebrenica, Žepa, Goražde, Sarajevo, Bihać, itd... Izravno prevedeno s
engleskog, te zone nose naziv RAJSKE ZONE! Dakle, to je koncepcija
raja Ujedinjenih naroda! Zauvijek ostaje zapisano kako glavne zapadne
diplomacije zamišljaju 'raj na zemlji'! Takva se koncepcija proglašava
najboljim rješenjem, a to je u biti prava ZONA TALACA, i to djece,
žena i staraca kao talaca do zuba naoružanih Srba! Uostalom, u
istočnoj Bosni u trenutku sporazumijevanja o 'sigurnosnim zonama'
živjelo je 301.000 Hrvata, Bošnjaka i ostalih nesrba, a sada ih tamo
živi tek nekoliko tisuća jer su - eto - prognani iz 'raja'. (...)
Najprije treba dobro procijeniti što je to humanitarno. Boraveći u
Konjicu, pitao sam jednu staricu: 'Bako, što Vam najviše treba?'
Odgovorila mi je - ništa osim mira i sigurnosti sinko, da mogu spavati
barem jednu čitavu noć! Prema tome, prvo je humanitarno pravilo ponuda
SIGURNOSTI. Ne mogu se davati hrana i lijekovi kao supstitucija
sigurnosti. Licemjerno je stvarati iluzije kod patnika. Ne može UNHCR
biti tolerantna i neutralna ustanova u odnosu na pitanje temeljne
sigurnosti ljudi, jer je u tome slučaju i UNHCR sudionik zla. Ne smiju
se tolerirati uzroci zbjegova, ili odvođenja ljudi, jer je to,
navodno, manje zlo. Treba, naime, dosljedno razlikovati dobro od zla,
a dobro činiti još jačim. (...)
Naši srpski zastupnici u Saboru upravo bi sada, u ovome trenutku,
trebali grmjeti protiv srpskog nacizma. Oni bi se krajnjom
odrješitošću trebali boriti, zajedno s nama, protiv takva zločina, a
ne se baviti nepromišljenim izjavama kako u 'Hrvatskoj nema okupiranih
teritorija, jer da tamo i tako živi srpsko stanovništvo'. Trebamo svi,
napokon, shvatiti da je na djelu otvoreni srpski nacizam, istovjetan
Hitlerovu nacizmu. Tu su srpska nacistička ideologija i birokracija,
uz pomoće čega se taj nacizam provodi. Za tu ideologiju nesrbi su
ljudi niže, manje vrijednosti, te ih je moralo likvidirati... Moralno
je, dakle, činiti nemoralna djela!
Osim toga, u srpskoj nacističkoj ideologiji postavljen je i cilj
osvajanja životna prostora, 'lebensrauma'. Eto, u Hrvatskoj živi 12
posto Srba, ali temeljem svoje nacističke ideologije i tehnologije oni
opravdavaju okupaciju 25 posto prostora hrvatske države. U Bosni, pak,
s tridesetak posto srpskoga stanovništva, Srbi ne prihvaćaju niti
ponudu kontaktne skupine da kontroliraju gotovo polovicu državna
prostora. U Vojvodini gdje je 50 posto Srba, već niz godina oni
kontroliraju 100-postotni prostor, a na Kosovu, s tek 10 posto, Srbi
također kontroliraju cjelokupni prostor. Također, temeljem nacizma,
Srbija je obavila 'anschluse' Crne Gore, te je i taj prostor stavljen
pod potpunu kontrolu. Zločinački vrlo vješto koristi se nacistička
tehnologija, a ljude se upotrebljava kao oružje. Eto, poslije
Hitlerova industrijskog genocida, nakon prijetnje od atomskoga
genocida, danas Srbi u Bosni i Hrvatskoj koriste žive ljude kao
dodatno oružje ostvarenja svoje nacističke ideologije. Ljude se
mobilizira u zlo, obavljaju se masovne likvidacije, siluje se žene i
djevojke, ali i djevojčice, ljude se pretvara u taoce, progoni ih se
radi dodatnih socijalnih pritisaka... (...)
Dakle, više nema razloga za spekuliranje, već svim raspoloživim
civilizacijskim sredstvima - političkim, gospodarskim, humanitarnim, i
dakako, vojnim - treba žestoko udariti protiv nositelja velikosrpske
genocidne ideologije i tehnologije. Svako popuštanje, svako
racionaliziranje energije je pogubno, jer - nedužna djeca, žene i
starci i ostali ljudi oklijevanje plaćaju svojim životima. Radi se o
civilizacijskom otporu, a u tome upravo hrvatski narod među prvima
mora ponijeti najveći teret. Tek tada će nam i sav ostali civilizirani
svijet jednostavno morati pomoći svojom konkretnom podrškom".
(Hina) dp ds
040901 MET aug 95