VJESNIK - STJEPAN ČUIĆ: REŽIJA U VIŠE OD 26 SLIKA

ZAGREB, 20. srpnja (Hina) - Stjepan Čuić u svojoj kolumni reagira na najave da bi film Lordana Zafranovića "Testament" mogao biti prikazan u Puli pa podsjeća: "Kad god je Lordan Zafranović primjerice nešto snimio, bile su ga pune novine, naročito beogradske. (...) Državna ideologija, za račun promidžbe Zafranovića, a preko njega i sebe same, potiskivala je svaki put u tom poslu filmsku struku. Za račun jednog autora potiskivala je druge, nepravedno dakako, a radi političkih probitaka pritiskivala je, dakako, estetiku. Za defektan sraz umjetnosti i politike/ideologije, Zafranović možda nije ni kriv, ali ostaje pitanje: zašto se nikad nije distancirao od uplitanja države u njegov posao? Zašto je dopuštao da ostale kolege trpe moralno i materijalno zbog njegovih ciljeva, koje je država prezentirala kao vlastite ciljeve? A da je tako bilo, postoje mnogi dokazi. Iracionalni napadi na sve kritičare njegovih filmskih uradaka, intonirani uglavnom kao optužnice, često i kao 'presude', snažno su obilježili kulturnu atmosferu u Hrvatskoj i tadašnjoj zajedničkoj državi.(...) U bivšoj državi, naime, Zafranović je bio zaštićen svim državi raspoloživim sredstvima - od medija do državnih institucija. Njegove filmove morala je prikazivati televizija, djecu su gonili iz škola da ih gledaju, o njima su mogli pisati samo za to 'specijalizirani' kritičari, drugima su osvrti bili zabranjivani. Iza njega su stajali admirali i generali". A danas ... "danas ni kino-dvorane nisu više ono što su bile. Posluju na tržišnom principu. Na tom principu bi i Zafranovićeve filmove držale na repertoarima - kad ne bi uspjele prodati dovoljan broj karata da podmire troškove projekcije, skinule bi ih s repertoara. A Zafranovićevi mentori ne bi mogli pokrenuti u medijima paljbu protiv 'ustaša', 'kontrarevolucionara', 'gnjilih liberala' i ostalih 'neprijatelja revolucije'. To je zbilja u kojoj bi trebalo prikazati Zafranovićev film. Sudeći prema njegovim postupcima tijekom cijele njegove karijere, takva mu zbilja ne odgovara jer se u njoj ne mogu optužiti gledaoci zbog toga što izlaze iz dvorane. Baš kao što ih ne bi optužila država kad bi u dvorani ostali do kraja i kad bi pljeskali Zafranoviću". Na kraju Stjepan Čuić osvrće se na Zafranovićevu opsjednutost nasiljem, pa kaže da je na razini faktografije krivotvorio, ali se utjecao pjesničkoj slobodi. "U toj pjesničkoj slobodi nije pokazao osobit dar za nijanse kojima bi se zaštitio od utemeljene 'potvore' da je prizivao ono što se danas zbiva.(...) Stoga bez obzira na to hoće li njegov film biti prikazan u Hrvatskoj - u Puli ili na HTV-u, u kinematografima, njegovo je mjesto u Srebrenici i u Žepi. Ondje neće morati 'umjetnički fantazirati' niti izmišljati. Ondje, naime, postoji više od 26 slika, a postoje i svi uvjeti da dokumentarni film bude bolji od drugoga". (Hina) mc 200801 MET jul 95