O UNPROFOR-U U BIH

SARAJEVO, 19. srpnja (Hina) - Kriza u istočnoj Bosni ponovno je otvorila rasprave o smislu ostanka "plavih kaciga" u BiH, jer se pred njihovim očima prošli tjedan odigrala jedna od najvećih humanitarnih katastrofa u ratu koji traje već 39 mjeseci. Nekoliko stotina nizozemskih vojnika nijemo je promatralo kako Srbi "gaze" područje pod zaštitom UN-a, a sve brojnija svjedočenja prognanika, koji su iz Srebrenice uspjeli stići na slobodno područje, teško optužuju "plave kacige" čak i za sudioništvo u srpskim zločinima. Ponašanje ukrajinskih "plavih kaciga", čija je snaga u Žepi ionako potpuno simbolična, na kraju ih je dovelo u nemoguće stanje koje glasnogovornik UNPROFOR-a Gary Coward opisuje kao "kvaku 22": "Ako ne zatraže zračne udare, na njih će pucati bosanskih vojnici - ako ih, pak, zatraže, Srbi će ubiti osmoricu Ukrajinaca koje sada drže kao taoce." Sve što su UNPROFOR-ovi predstavnici tim povodom mogli izjaviti je da se zbog takvog stanja mogu povući ukrajinski vojnici iz sastava Zaštitnih snaga. Vladi BiH istodobno se upućuju oštri prijekori zbog toga što je oteto oružje "plavim kacigama" u Goraždu te se ističe kako su u pitanju "kriminalne radnje". Branitelji Žepe također se pokušavaju domoći oružja samo da bi se obranili, a oni u Goraždu pokušali su spriječiti da "plave kacige" to isto oružje onesposobe, kako se već dogodilo s ukrajinskim oklopnim transporterima u Žepi. U sarajevskom sjedištu UNPROFOR-a kažu da takvo ponašanje nije dopustivo jer bez oružja "plave kacige" ne mogu obavljati svoju zadaću. Na pitanje što je uopće njihova zadaća, predstavnici Zaštitnih snaga priznaju da se ona svela na promatranje i izvješćivanje Stožera u Sarajevu i Zagrebu. Krivicu za pad Srebrenice i napade na Žepu UNPROFOR-ovi predstavnici u Sarajevu pokušavaju prebaciti na neodlučnost Zapada koji nije voljan prihvatiti rizik veće vojne intervencije. "U ovom je trenutku vrlo malo političke volje da bi se izveli masovni zračni udari na srpske položaje", kaže potpukovnik Coward, iako se slaže da bi to možda bio jedini učinkovit način da se zaustavi ratni stroj Srba. Međutim, činjenica je da Yasushi Akashi i general Janvier zapravo nikada nisu ni tražili masovno bombardiranje srpskih položaja. "To bi predstavljalo ulazak NATO-a i UN-a u rat protiv bosanskih Srba", upozorava glasnogovornik UNPROFOR-ova civilnog sektora Aleksandar Ivanko. On smatra da se pod sadašnjim mandatom u takvu operaciju ne može ući, jer za nju jednostavno nema pokrića u postojećim rezolucijama Vijeća sigurnosti. "O takvom bi se prijedlogu Vijeće moralo eksplicitno izjasniti", kaže Ivanko. Analitičari događaja u BiH se slažu da ni jednom do sada zračni udari nisu izvedeni s jasnim ciljem i potrebnom silinom. Uništavanje jednog ili dvaju tenkova predstavljalo je dječju igru za NATO-ve zrakoplove, ali ne i poticaj Srbima da prekinu s napadima ili ispune ono što se od njih tražilo. Gotovo 300 najsuvremenijih bojnih zrakoplova u bazama u Italiji i na nosačima u Jadranu adut su koji služi samo da bi se poduprli klimavi kompromisi čije su žrtve uglavnom bosanski civili. "Zračni udari su vrlo opasno sredstvo i oni se moraju koristiti s kirurškom preciznošću ako želite postići neki jasno definiran cilj", objašnjavao je u Sarajevu general Michael Rose dok je još bio zapovjednik "plavih kaciga" u Bosni. On je tvrdio da bi masovni zračni udari samo pridonijeli proširenju rata, što UN ne može dopustiti. Još dok je britanski general izgovarao te riječi, Srbi su počeli izazivati UNPROFOR, ugrožavajući "korak po korak" područje zabranjeno za teško oružje oko Sarajeva. Kada se na to nije reagiralo, Karadžićeva vojska zapravo je počela opći rat s UN-om. Ono što dužnosnici UN-a nisu nikako željeli dogodilo im se i bez njihove volje. Srbi su im doista objavili rat zarobljavajući im vojnike, otimajući oružje, "gazeći" zaštićena područja. Temeljni je problem u ovome trenutku što ni UN ni zapadne zemlje to jednostavno ne žele priznati. (Hina) rm dd 191434 MET jul 95