SLOBODNA DALMACIJA: POSAO JE POSAO

SPLIT, 19. srpnja (Hina) - Branimir Lukšić u današnjem broju Slobodne Dalmacije piše kako se "usprkos praznim riječima osude toga barbarskog zločina koje izgovaraju po službenoj dužnosti dežurni svjetski političari, ne možemo oteti dojmu da je Srebrenica pala po planu svjetskih krojača zemljopisnih karata.(...) (...) Sada svi mogu shvatiti kako Zapad nije bio u II. svjetskom ratu protiv fašizma zbog nečovječne ideologije toga pokreta, nego zbog toga što je tadašnji fašizam ozbiljno ugrožavao gospodarske i političke interese zapadnih država. To se ipak ne može reći za današnji velikosrpski fašizam. Dapače, on se otvoreno nudi Zapadu da će mu služiti kao čuvar 'stabilnosti' balkanske štale, ako mu Zapad dopusti da se nešto malo proširi i da taj teritorij rasno raskuži. U dijelu Zapada je to prihvatljivo i on je spreman surađivati s fašističkim delijama kao što je to radio dok su delije nosile komunističke uniforme. Business is business. Ima tu još nešto. Zapad je intimno vrlo tjeskoban zbog islama koji ima snaga i drskosti suprotstaviti se zapadnjačkoj mitologiji etičke relativnosti i tehnološke utopije i zapadnjačkom moralu moći. Ovu je tjeskobnost samo povećala nedavna izjava Harisa Silajdžića o mogućnosti da dragovoljački odredi dođu u pomoć ugroženim Bošnjacima. Nemojmo zaboraviti da je nestanak Muslimana s područja Balkana, ili bar njihovo 'smirivanje', recimo, u zajednicu s Hrvatima plan kojega se Zapad nije nikada potpuno odrekao. (...) Tome bi planu trebalo pridonijeti i uzajamno trvljenje Hrvata i Muslimana u budućoj hrvatsko-bošnjačkoj federaciji i konfederaciji, čime bi ta dva naroda iskrvarila i bila spremna ponovno ući u luku spasa neke jugoslavenske zajednice stvorene oko moćne i etnički homogene Srbije. Jer nakon što je Zapad bio prisiljen u jednom od rijetkih milosnih trenutaka povijesti priznati Hrvatsku i BiH kao samostane države, on ih sada sustavno kažnjava i ograničava da bi nekako okajao tu svoju nesmotrenost. (...) U ovakvu ozračju cinizma svjetske politike što bi Hrvatska trebala raditi? Ponajprije uspostaviti čvrstu i iskrenu političku i vojnu suradnju s BiH u borbi protiv zajedničkog agresora. Oni državnici u tim dvjema državama koji to ne mogu učiniti zbog svojih nepromijenjenih uvjerenja, trebaju pošteno i hrabro podnijeti ostavku. Nadalje, Hrvatska ne treba stalno polagati račune pristranim ljudima poput Tadeusza Mazowieckog, koji vide i napuhuju trun u hrvatskom oku, a prešućuju gredu u oku balkanskog fašista. Mazohističko čeprkanje po vlastitoj savjesti i bolećivo ispovijedanje svih hrvatskih počinjenih i nepočinjenih slabosti pred takvim plaćenicima slabi odlučnost žrtve da se čvrsto i hitno odupre napadaču. A vrijeme nepovratno bježi. Hrvatska nema mnogo vremena da oslobodi svoju zemlju, jer će je neprijatelj već za nekoliko mjeseci suočiti s potpuno izmijenjenim političkim i vojnim okruženjem i tada će biti kasno učvrstiti državnu nezavisnost i otvoreno demokratsko društvo. Ako Hrvatska vjerom u Boga i u pravednost vlastite stvari ne povuče odlučnije poteze na diplomatskoj i vojnoj šahovskoj ploči, bit će joj nametnuta igra katastrofalnog jugoslavenskog gambita u kojemu postoje perfidne kombinacije topom i kraljem", upozorava Branimir Lukšić u kolumni "Moral i politika". (Hina) mc 190805 MET jul 95