WIMBLEDON: DOLAZI VRIJEME DIVOVA

LONDON, 10. srpnja (Hina/AFP) - Tako često najavljivano, vrijeme divova u tenisu bez sumnje nije nikada bilo tako blizu kao ove godine u Wimbledonu. Statistike dokazuju da to nije samo mišljenje. Godine 1979., na primjer, na 109 igrača koliko ih se nalazilo u Vodiču ATP-a, "bibliji" ljubitelja tenisa, samo četiri bilo je visoko iznad 1,93 metara. Godine 1995., na 164 igrača devet prelazi 1,95 metara. Najviši među njima bio je dosad Švicarac Marc Rosset koji ima 2,O1 metara. No, premašio ga je Belgijanac Dick Norman, visok 2,07 metara i težak 104 kilograma. Suprotno Rossetu, mršavom i neuglednom, Norman je mišićave i dojmljive građe. To mu je omogućilo da stigne do osmine finala u Wimbledonu, nakon pobjede nad Stefanom Edbergom i to Edbergovim stilom servis - volej. Michael Chang koji je visok samo 1,75 metara i služi uvijek kao kontra-primjer teoriji o neizbježnoj veličini šampiona, nestao je u drugom kolu iako je još prošle godine bio četvrtfinalist. Odsad je isključena mogućnost trijumfa na londonskoj travi majstora stasa poput Roda Lavera (1,72 m), pobjednika 1962. godine, a još više onog poput Kena Rosewalla (1,70 m), pobjednika 1970. godine. To više što već dolazi "monstrum" od 18 godina, Australac Marc Philippoussis, koji je još prošle godine bio visok 1,94 metara na 92 kilograma i koji mora da je otada 'debelo' prešao dva metra. Udružen sa svojim sunarodnjakom Patrickom Rafterom, Philippoussis se zadovoljio u Wimbledonu provodom u dublu, gdje je taj australski par svladan u četvrtfinalu od Woodfordea i Woodbridgea, pobjednika u finalu. No taj sin grčkog vozača taxija i talijanske ugostiteljice iz Melbournea već je pobijedio Edberga u siječnju, na otvorenom prvenstvu Australije. U ožujku, u Scottsdaleu (Arizona), pobijedio je Rusa Andreja Česnokova, Šveđanina Jonasa Bjorkmana i Todda Martina prije nego ga je u finalu zaustavio Jim Courier. Njegov servis tako je snažan da je već dobio nadimak "scud". Jedno je sigurno, primjećuje Goran Ivanišević, nije potrebno biti građen kao Schwarzeneger za 'lansiranje raketa' na terenima. "Kad sam bio mali, teško sam uspijevao podići reket koliko sam bio slabašan. Za snažan udarac ne treba biti jak, to je pitanje gipkosti ručnog zgloba", tvrdi on. Nesumnjivo, ali upućivati topovsku tanad s veće visine od dva metra puno je djelotvornije nego s visine od 1,70 metara. Organizatori Wimbledona, zabrinuti za kvalitetu priredbe, ove su godine smanjili pritisak u loptama. Drugdje su napravljene sporije sintetičke površine. A govori se i o mjerama namijenjenim zaustavljanju te prave 'utrke za naoružanjem' što predstavljaju tehnološki napredak u konstrukciji reketa. Ivanišević, koji svake godine razbije oko tri stotine reketa, ne brine se: "Kad bi mi dali i lopte pune vode, jednako bih snažno udarao!" (Hina) bnš bnš 101458 MET jul 95