SLOBODNA DALMACIJA: SROZAVANJE HRVATSTVA

ZAGREB, 5. srpnja (Hina) -"Na koga će zlo kada ne bude sirotinje? Dok jedni Hrvati idu na more, drugi Hrvati odlaze na bubanj novih stečajeva. Ars amatoria iliti vještina ljubavi prema Hrvatima prešla je put od ugodnog mahanja zastavama do neugodnog mahanja otkazima. Mislioci hrvatskog sna potpuno su podcijenili socijalno pitanje srozavši hrvatstvo na autarkijsku dvorsku misao i opijum švercera za prevarene generacije. Narkoza hrvatstva ne djeluje na one koji mjesecima ne dobivaju plaću jer alkemija demokracije i astrologija ekonomije više ne pomažu. Moglo se, naime, očekivati da će u nas zbog izuzetno razornog rata i proklamiranog nacionalizma, tj. prekomjernog naglašavanja državne ljubavi prema Hrvatima Hrvatska biti u stvarima pretvorbe, odnosno razvlašćivanja društvenog vlasništva kudikamo bolja i galantnija nego Češka prema Česima i Slovenija prema Slovencima. Dok su tamošnje vlasti obradovale građane, i radne i umirovljene, poklanjajući im dionice, obveznice ili vaučere u visini do dvadesetak tisuća njemačkih maraka, u nas je predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju nedavno izjavio da bi takva praksa u Hrvatskoj učinila od dionica bezvrijedne papire. Dakle, dionička se vrijednost postiže samo na taj način da dionice pripadnu 'izabranim Hrvatima' budući da bi, drukčije rečeno, hrvatstvo postalo bezvrijedno ako bi ekonomsku korist donosilo svima", piše Danko Plevnik u kolumni 'Osobni pogledi' u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji", raščlanjujući gospodarsko stanje u Hrvatskoj. Iz daljnje raščlambe izdvajamo: "I Hitler i Milošević su smanjili inflaciju pa se Valentićeva deflacijska vlada ne bi više smjela opijati tom čudnovatom pobjedom ako nedostatak inflacije ponovno vodi u inflaciju. Precijenjena kuna stvara inflaciju koja se ne želi priznati, jer bi počele padati krune s glave. Stabilnost nacionalne valute, dakako, omogućava funkcioniranje gospodarskog sustava, ali ako iza nje stoji isključivo 'numizmatički' voluntarizam, a ne privredni uspjeh, tada ovakva kuna predstavlja blokadu za daljnji razvoj hrvatskog gospodarstva. Ima razmišljanja da je ovakav tečaj kune trojanski konj za one koji dobiju sljedeće izbore, jer će se sve one sada, umjetno zadržavane posljedice razliti po, uzmimo, nehadezeovskim pobjednicima, nakon ćega će narod ponovno tražiti HDZ i kakvu-takvu monetarnu sigurnost. No, pustimo spekulacije. Ideja deflacije u koju vjeruje Valentićev tim činila se izlazom i ekonomistima koji su krčili put iz velike krize 1929. godine. I tada se rješenje apsolutiziralo u 'zdravom novcu', '(re)balansiranom budžetu' i snižavanju plaća. Međutim, pokazalo se da je izlaz iz krize bio u povećanju opće potrošnje, a ne u njezinu smanjenju. Ako do kune zbog državne regulative nikako ne mogu doći potrošači, kako će pak doći proizvođači? I kakav je privredni bum moguć uz ovakve nadnice? (...) Da bi se izvukla iz gospodarskih poteškoća Hrvatska treba doista neko čudo, a čudo nije robijati predrasudama ekonomskog duha vremena".(...) (Hina) mć 050044 MET jul 95