VEČERNJI LIST: SKANDINAVIZACIJA NAKON BALKANIZACIJE

ZAGREB, 3. srpnja (Hina) - Skandinavizacija - pojam koji "u političkoj terminologiji označava mirno razdvajanje naroda i država, zasnovano na povijesnom iskustvu Švedske i Norveške" - i njezino spominjanje, vezano uz rješavanje sukoba na ex-jugoslavenskim prostorima, povod je komentara Željka Krušelja. Ustvrdivši na početku kako su mirovne ideje na ovim prostorima 'pokvarljiva roba', Krušelj u nastavku piše: "Naime, skandinavizacija je kao poželjan rasplet ovdašnjeg ratnog kaosa aktualizirana otkad je mirovno posredništvo između Zagreba, Beograda i Sarajeva preuzeo švedsko-norveški dvojac Carl Bildt i Thorvald Stoltenber, koji su i ponajbolje upućeni u mirovni 'recept' svojih država. Politički se apsurd, međutim, očituje u činjenici da tijek posredničke misije skandinavskog tandema, neovisno o stvarnim namjerama njihovih poslodavaca u Ujedinjenim narodima i Europskoj uniji, nagovještava nešto sasvim suprotno spomenutom modelu. Bildt i Stoltenberg, drugim riječima, ne sprečavaju daljnju destabilizaciju toga prostora, na kojem je, u ona ista vremena kad su skandinavski narodi gradili trajni mir i toleranciju, nastajao i njegov terminološki kontrapunkt - balkanizacija, slikovitije promovirana u sintagmi 'balkansko bure baruta'". (...) Analizirajući dalje problem, Krušelj kaže: "Uostalom, već i površna usporedba između Norveške i Hrvatske, s jedne strane, kao i Švedske i Srbije, s druge, s pravom izaziva ironične komentare. Nepremostiva je opreka, dakako, u ponašanju potonjega para, Srba i Šveđana, budući da se prvi nikako ne žele suočiti s činjenicom da ne mogu biti gospodari ex-jugoslavenskih prostora, koji bi i dalje gospodarski eksploatirali svoje politički i vojno inferirone susjede. Švedski su političari, pak, još 1905. shvatili da im je korisnije živjeti u miru i suradnji s Norvežanima, nego pretvarati svoju tadašnju personalnu uniju u policijsku državu, jer bi to bio jedini, ali također kratkoročni, način ugušenja norveške želje za osamostaljenjem. (...) Beograd je, glede tih povijesnih pouka o nužnosti skandinavizacije, nažalost, sve ono što Stockholm nije želio biti". Upozorivši kako Beogradu, nakon što se "i na bojnom polju uvjerio da ne može pokoriti Hrvate i Bošnjake", upravo "neodlučnost međunarodne zajednice podgrijava nadu o održanju velikosrpskog koncepta", Krušelj na kraju piše: "Upravo zato spomenuti posrednički dvojac mora napokon shvatiti da se do skandinavizacije dolazi samo tako da se prije toga bez pardona 'podrežu noge' dugogodišnjoj balkanizaciji. Dakle, tek nakon što se beogradski vlastodršci na vlastitoj koži uvjere da ne mogu žariti i paliti po diplomatski priznatim državama, niti prenositi na sebe cjelokupno vlasništvo bivše jugoslavenske federacije, možda će shvatiti zašto su Šveđani odavno pružili ruku Norvežanima, Nijemci Francuzima, Francuzi Britancima, Britanci Amerikancima... i tako unedogled. Zacijelo će tek tada biti svima jasnije zašto je predsjednik Tuđman već odavno uvjeren da se skandinavizaciju ipak isplati čekati, koliko god je put do nje dug i trnovit". (Hina) dd 030747 MET jul 95