HONKONŠKA STRAHOVANJA OD UJEDINJENJA S KINOM DOBILA NEOČEKIVAN DOMAĆI POVOD: UZBUNA ZBOG OGRANIČAVANJA UMJETNIČKE SLOBODE

DOMAĆI POVOD: UZBUNA ZBOG OGRANIČAVANJA UMJETNIČKE SLOBODE (od dopisnika Hine Branka Merlina) BEIJING, 29. lipnja (Hina) - Fotografija u boji s prikazom Michelangelova "Davida", zauzevši četvrtinu stranice "South China Morning Posta", uglednog dnevnika koji u Hong Kongu izlazi od godine 1903., najavila je početkom lipnja oluju koja do danas potresa honkonške umjetničke krugove. Objavljena kao protest zbog zadiranja gradskih upravnih tijela u umjetničku slobodu, slika čuvenog kipa upotpunjena je bijelim ekrančićem što pokriva, kako reče pjesnik, "nehajno opuštenu muškost" lijepog Davida, u kojem crvenim slovima piše: "cenzurirala honkonška birokracija". Suočeni s ne malim strahovanjima što proizlaze iz pitanja neće li povratak Hong Konga pod kineski suverenitet godine 1997. kako bilo ograničiti sadašnji stupanj svekolikih sloboda honkonških građana, umjetnici i ljubitelji umjetnosti u toj maloj i bogatoj britanskoj koloniji doživjeli su udarac tamo gdje ga nisu očekivali: u vlastitoj kući. A svemu je početak, već se dade naslutiti, u jednom javno izloženom, a umjetnički obrađenome muškome spolovilu. Za razliku od mramorne Davidove, između honkonških cenzora i umjetničke javnosti ispriječila se brončana muškost "Novoga čovjeka", djela vrlo ugledne britanske umjetnice Elisabeth Frink. Poznata upravo po kipovima životinja i golih muškaraca, pokojna je britanska umjetnica za svoje djelo nagrađena i plemićkom titulom, s nekoliko počasnih doktorata, i - što je najvažnije - uvrštavanjem njezinih djela u postave uglednih svjetskih muzeja. I sporni "Novi čovjek", u bronci izveden kip golog muškarca u naravnoj veličini, klasično smiren u uspravnome stavu, s rukama iza leđa, ni po čemu se bitno ne razlikuje od tematski istorodnih umjetničkih djela. Dok kritika, ne od jučer, tvrdi da njezini prikazi golih muškaraca, oplemenjenjih općeljudskim, bilo da trče, hodaju ili stoje, govore o čovjekovoj izdržljivosti, ali i ranjivosti, honkonška je cenzura u svemu tome vidjela samo golo spolovilo. A u kartonskome smokvinu listu, kojim je dotični dio kipa zatim pokriven, honkonška je umjetnička javnost prepoznala list s posljedicama - prijetnju slobodi umjetničkog izražavanja te poziv na uzbunu i diskusije koje još traju. Kupljen za, kako se vjeruje, više od 40 tisuća funti, kip "Novog čovjeka" bio je postavljen u predvorju jedne poslovne zgrade u središtu Hong Konga, sve dok se netko dobro zagledan u dio kipa koji ga čini nepristojnim nije obratio ovlaštenima i dok rutinskim putem pritužba nije došla pred Sudište za prosudbu opscenosti. Upozoren da kip iritira javnost (a spominjala se pritom i opasnost negativnog utjecaja na ćudoređe djevojaka i žena), "Novi čovjek" je po odluci vlasnika za svaki slučaj dopunjen kartonskim smokvinim listom. Novine ne preciziraju tko je to obavio, ali za pretpostaviti je da ta delikatna zadaća nije mogla biti povjerena nekoj od tajnica u poslovnome tornju. Znaju se, međutim, imena članova tročlanoga vijeća, suca i dvojice građana - porotnika, čijom je odlukom "Novi čovjek" ocijenjen kao djelo druge kategorije opscenih proizvoda, što znači i nepodobno za javno izlaganje. Bura koja je zatim uslijedila, bez da joj se nazire kraj, nije doduše otpuhala smokvin list s "vidnih karakteristika" brončanoga kipa, ali je otvorila mnoga pitanja i potaknula "ljude od umjetnosti" da više doznaju kako uopće funkcionira Sudište za prosudbu besramnosti, čiji je inače glavni posao borba protiv pornografije, ponajprije u filmu i stripu. Ocjenjujući odluku cenzora, donesenu na temelju letimičnog pogleda na fotografije "Novoga čovjeka", kao "zastrašujući presedan" kojim se otvara mogućnost da ubuduće, bez obzira na umjetničku vrijednost, prikaz golog ljudskog tijela bude etiketiran kao "nepristojan i nepodoban za javno pokazivanje", umjetnički krugovi nastoje dokazati da cenzori nemaju kriterije kojima bi se rukovodili lučeći pornografiju od umjetnosti. Sudište, pak, tvrdi da se od službeno postavljenih zaštitnika morala, rukovođenih zdravim razumom i poznavanjem općih gledišta na pitanje što jest, a što nije opsceno, u uvjetima prave poplave pornografskih djela, nema vremena ni snage od slučaja do slučaja raspravljati o umjetničkim sastavnicama pojedinog djela. Budu li se rukovodili samo ugledom autora, kriterijima tržišta ili ocjenama kritike, suci će biti nepravedni prema mladim i još nepriznatim stvarateljima. Bilo kakvo rangiranje autora vodi u diskriminaciju među umjetnicima, tvrde članovi Sudišta koje je samo u 1994. godini riješilo 12 tisuća predmeta. Odbacujući kao nedovoljan kriterij po kojemu je nepodobno za javno pokazivanje svako djelo na kojem strši i višak inspiracije, dovoljan da se na nj objesi smokvin list, umjetnici pitaju kako je moguće kipove golih ljudi izlagati u galerijama i muzejima, koje zakon izrijekom navodi kao "javna mjesta", dok to postaje nemoguće u predvorju jedne poslovne zgrade. Ne priznajući razliku po kojoj su "posjetitelji muzeja spremni na različite doživljaje", a poslovni ljudi to ne moraju biti, umjetnici se unaprijed bune i protiv moguće getoizacije umjetničkih djela. U svakom slučaju, dok iznošenje stajališta za i protiv cenzorske odluke, nalik na razgovor gluhih, i dalje puni novinske stranice, umjetnici su proteklog vikenda nastojali u raspravu uključiti i "više razine": kao poziv upomoć posteri s kipom "Novog čovjeka" (bez smokvina lista) postavljeni su i pred sjedište honkonškog guvernera. Rezultat? Zasad novinske slike samo pokazuju policajca koji s mjesta protesta odnosi golog, izdržljivog, ali i ranjivog "Novog čovjeka". A rasprave se nastavljaju. (Hina) mer br 291142 MET jun 95