VEČERNJI LIST: TKO MORA MOLITI?

ZAGREB, 29. lipnja (Hina) - "Na papiru sve izgleda moguće: Zapad bi trebao utjecati na Rusiju, Rusija bi trebala utjecati na Srbe iz Bosne... Povuci, potegni, i svjetska bi zajednica iz bosanske zemlje trebala iščupati mir. Ali, u stvarnosti, sve je mnogo teže: niti Zapad može 'slomiti' Rusiju, niti Rusija želi lomiti Srbiju, a niti Srbija lomi bosanske Srbe. Strategija koncentričnoga djelovanja nije dala nikakve plodove. Zapad je, istina, davno izvadio 'mrkvu' iz svojih ladica; problem je, međutim, što nema 'batinu', s kojom je na početku mogao slamati protivnike rata; sad je to postalo mnogo teže", piše Mirko Galić u osvrtu na ponašanje međunarodne zajednice i njezinom pristupu probnlemu ovoga prostora - "s privilegiranim zonama i pravcima utjecaja". Raščlanjujući aktivnosti, poteze i zahtjeve te međunarodne zajednice, Galić posebno izdvaja činjenicu da se Srbiji 'daje popust' - "da prizna države koje drugi priznaju, i da za to dobije nagradu u obliku ublažavanja sankcija, a da ničim ne plati agresiju koju je izvela na te države", i komentira: "Jedno je što bi Beograd htio; toliki bi htjeli da uživaju privilegije i izdvojeni status. Drugo je što bi mu međunarodna zajednica - želi li biti dosljedna - smjela i mogla priznati. Nikako automatsko priznavanje, ako će se držati slova i duha vlastitih obveza. Zar Badinterova komisija - koja i danas predstavlja pravno-političku podlogu za rješenje krize - nije objavila da se bivša Jugoslavija završila u 'procesu raspada' i da je 'SR Jugoslavija', s gledišta međunarodnoga prava, 'nova država' koju bi europske zemlje trebale priznati po istim kriterijima po kojima su priznale ostale zemlje iz bivše jugoslavenske federacije?" Galić dalje napominje kako se, "moleći Miloševića da prizna države koje postoje", u drugi plan gura "činjenica da 'SR Jugoslavija' nije priznata država" i potom piše: "Najprije bi, zato, trebalo priznati nepriznatu državu, ona bi morala ispuniti uvjete za priznavanje, pa da joj se tek potom daje pravo da ona odlučuje koga će priznati ili neće priznati. Bila bi to logika prava i pravde; u svijetu je, međutim, prevladala pragmatička logika kojoj je najvažnije da se dalje ne ratuje (kao da se ijedan rat zaustavio napola puta). Umjesto da se od Srbije traže računi za sve što je učinila, nju se stavlja između ruskoga djeda i bosansko-srpskog unuka da iz zemlje BiH čupa mir. Je li čudno što ga ne mogu iščupati?", pita na kraju Galić. (Hina) mć 290751 MET jun 95