KREĆE LI THORVALD STOLTENBERG STOPAMA LORDA OWENA?

ZAGREB, 28. lipnja (Hina) - Hoće li i drugi član, danas već rasparenog dvojca Owen-Stoltenberg doskora napustiti mirovno-posredničku scenu na prostoru nekadašnje Jugoslavije? Lord David Owen napustio je mjesto predstavnika EU u Upravljačkom odboru Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (ICFY) nakon što tjednima nije dolazio u Sarajevo i nedugo nakon zauzimanja za pritisak na Hrvatsku zbog akcije u zapadnoj Slavoniji. Stoltenberg, koji supredsjeda ženevskom Mirovnom konferencijom od svibnja 1993. godine, kad je kao predstavnik UN-a naslijedio Cyrusa Vancea, nije se u protekle dvije godine isticao čestim nastupima pred mikrofonima i kamerama. No, kad je odustao od izravne primjene poslovica o zlatu i šutnji, i potkraj svibnja u Oslu održao predavanje pred norveškim Vijećem za izbjeglice, podigao je dostatno prašine za cijelo to razdoblje "medijske šutnje". Stoltenberg je, dakle, najprije rekao, zatim opovrgnuo, a onda ipak djelomice priznao da je iz njegovih usta proisteklo da su bosanski Muslimani Srbi koji su prešli na Islam, a Hrvati u BiH da su također Srbi koji se samo drugačije odijevaju, iz čega je nedvojbeno zaključio kako su uzroci rata u BiH gospodarski. Nasljednik lorda Owena, Šveđanin Carl Bildt osporio je mogućnost da je Stoltenberg dao takvu izjavu o etnogenezi u Bosni i Hercegovini. Bildtova se izjava doista može ocijeniti kolegijalnom, jer je Stoltenbergov govor u Oslu održan puna dva tjedna prije nego što je bivši švedski premijer preuzeo dužnost u EU-UN dvojcu. Unatoč ovakvoj ili kakvoj drugoj obrani, teško bi bilo pretpostaviti da za Bošnjake i Hrvate vjerodostojnost Stoltenberga kao mirovnog posrednika nije ozbiljno poljuljana. Jedan od čelnika HDZ-a Ivan Milas u utorak je na konferenciji za novinstvo u Zagrebu s pravom zaključio kako bi "bilo dobro da se Stoltenberg sam povuče". Bosansko-hercegovački veleposlanik za nordijske zemlje Izet Serdarović, iznio je osobno mišljenje da je Stoltenberg "prepreka mirovnim naporima na području bivše Jugoslavije". A bosansko-hercegovačke parlamentarne stranke predložile su svojoj vladi da Thorvald Stoltenberg "ne bude više sudionik u pregovorima". Bude li takav zahtjev i službeno postavljen, te ako ga Butros Butros Gali prihvati, posljednje godine svojeg radnog vijeka Stoltenberg bi mogao provesti ponovno u norveškoj diplomaciji. U krugovima skandinavskih novinara ionako se već čuje da on u džepu ima vjerodajnice za veleposlaničko mjesto u Kopenhagenu. Da li bi takav rasplet događaja pogodio jednog od najistaknutijih norveških diplomata u posljednjih nekoliko desetljeća? To najbolje zna on sam. Činjenice, pak, govore sljedeće: Stoltenberg je studirao međunarodno pravo i međunarodne odnose u Austriji, Švicarskoj, SAD i Finskoj. Dugogodišnji službenik Ministarstva vanjskih poslova (uz ostalo, tri je godine, od 1961.-1964., bio tajnik norveške Ambasade u Beogradu) i Ministarstva trgovine, od 1979. do 1981. u laburističkim je vladama bio zadužen za obranu. Nakon nekoliko godina provedenih na gradskim dužnostima u Oslu - jednu godinu kao dogradonačelnik - od 1987. do 1989. ponovno je u vladi, ovaj put kao vanjskopolitički ministar. S te je dužnosti došao i na čelo Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, a u 'stanci' između dva mandata vanjskopolitičkog ministra radio je kao norveški veleposlanik pri UN i kao dužnosnik UNHCR-a. Iz ženevskog ureda supredsjedatelja ICFY, Stoltenberg je budnim okom pratio zbivanja u Bruxellesu nakon smrti Manfreda Woernera. Spominjalo ga se kao mogućeg glavnog tajnika NATO-a. Nedugo zatim, polovicom 1994. godine bio je predodređen za povjerenika za ribarstvo u Europskoj komisiji, no prošlogodišnji norveški 'ne', na referendum o ulasku u EU, spriječio ga je u tome. Norveška je ostala izvan EU, a Stoltenberg (opet) izvan Bruxellesa. Da se dogodilo obratno, ostali bi prikraćeni za posrednikovo mišljenje o prirodi rata u BiH. (Hina) ii fp IGOR ILIĆ 281502 MET jun 95