U SRBIJI MOBILIZIRAJU BEZ OBZIRA NA ŽRTVE

BEOGRAD, 23. lipnja (Hina) - Val se prisilnih mobilizacija, u kojima srbijanske vlasti prikupljaju mladiće za popunu paravojnih postrojba u Hrvatskoj i BiH, ne stišava. Žrtve su izbjeglice iz Hrvatske i BiH, kako oni s izbjegličkim statusom, tako i oni koji su dobili sve isprave tzv. SRJ. Na ratišta u Hrvatsku i BiH odvode i domorodačke Srbijance, koji su neko vrijeme živjeli na ratom zahvaćenim područjima. List "Naša borba" danas piše da je naredbu za mobilizaciju dao zapovjednik srpskih paravojnih postrojba u Hrvatskoj Mile Mrkšić i da se ona provodi po popisu vojnih obveznika što je dostavljen srbijanskom MUP-u. Na popisu se nalazi oko 18.000 imena, a izostavljeni su samo oni koji rade u tom MUP-u. Popisi po kojima postupa srbijanska policija, zajedno s pripadnicima paravojnih postrojba hrvatskih i bosanskih Srba, napravljeni su u vojnim odjelima. Ljude i dalje naječešće odvode noću, bez ikakvih službenih naloga, a presreću ih i na ulici i na drugim javnim mjestima. "Naša borba" upozorava na sve rašireniju pojavu potkazivanja. Pojedinci, ugroženi mobilizacijom, otkrivaju adrese svojih znanaca, da bi sebe spasili. Zabilježene su i prve žrtve. U Staroj je Pazovi jedan čovjek ubijen jer se opirao policiji. "Naša borba" danas opisuje slučaj Mirka Drljače, koji se doselio u srijemsko selo Hrtkovce, pošto je zamijenio svoju kuću u Pakracu. U pokušaju bijega iz sabirnog centra u Sremskoj Mitrovici na nj je pucao vojni policajac, pripadnik srpske paravojske u Hrvatskoj. Drljača je završio u bolnici s teškim ranama - meci su mu smrskali obje natkoljenične kosti. Zabrinut je i za svoje zdravlje i za sudbinu žene i dvoje malodobne djece, koji ovise o onome što je on dosad zarađivao, radeći povremeno kao drvosječa. Jako su se uznemirili i liječnici podrijetlom s područja BiH pod srpskim nadzorom, koji su pobjegli u tzv. SRJ. Vlasti na Palama odlučile su pokrenuti kazneni postupak protiv svih liječnika i medicinskog osoblja, ako im se ne jave do 5. srpnja. U strahu da će se to dogoditi, mnogi su medicinari u međuvremenu otišli u inozemstvo. Svi ugroženi traže pomoć nevladinih i međunarodnih udruga, ali se vlasti u Beogradu uopće ne osvrću na pozive da se zaustavi lov na ljude. Prosvjeduju i mnoge političke stranke. Srpski pokret obnove je, primjerice, u jučerašnjem priopćenju optužio "mirotvorne" vlasti u Srbiji da otvoreno provode "politiku eskalacije smrti" i da nasilno mobiliziraju "za rat i smrt tisuće mladića". "Nije čak riječ ni o mobilizaciji, nego o divljačkom lovu na ljude, koje otimlju po studentskim domovima, fakultetima, u stanovma, na ulici. Na njih se poteže i oružje, stavljaju im lisice na ruke, a neke vežu uza stupove, kao one taoce UN", navodi se u priopćenju SPO-a, koji zahtijeva da se odmah prestane "s nasiljem i skupljanjem topovskog mesa" te da se objasni javnosti tko je nasilje odobrio. I SPO povezuje prisilnu mobilizaciju s oslobađanjem talaca - unproforaca u BiH i pita je li posrijedi trgovina taocima. "U svakom slučaju, oni koji su za rat šalju u rat one koji su protiv rata, a s mukom stečeno mirotvorno povjerenje službene Srbije opasno se dovodi u sumnju, što izglede za ukidanje sankcija čini sve manjim i manjim", kaže se u priopćenju SPO. Političku pozadinu mobilizacije najbolje objašnjava predsjednica direkcije JUL-a (Jugoslavenska udružena ljevica) i žena predsjednika Srbije Mirjana Marković. U svojem dnevniku, u najnovijem broju Duge, ona piše: "Dio boraca za srpsku stvar u Bosni i srpskoj krajini, živi u Beogradu, nije ni dan proveo u ratu, i ne misli ga ni provesti. Uglavnom su došli s područja gdje se ratuje i to na vrijeme, pred početak rata ili u prvim njegovim danima. U Beograd, ali i u druge gradove u Srbiji, došli su sa svojom djecom, sa svojim novcem, i sa svojim ambicijama - da u Srbiji preuzmu ekonomske, političke i uopće društvene položaje, koje će ih učiniti građanima prvog reda, izvan kategorije (...). Nikako im ne pada na pamet da bi u ratu, za koji toliko agitiraju, mogli na primjer, i sami sudjelovati. I ako su toliko ozlojađeni zbog srpskih ognjišta, zašto nisu ostali i branili ih? Zašto su uopće dolazili ovamo! Ili su očekivali da će njihova ognjišta braniti netko drugi. Na primjer, njihovi siromašni i pošteni susjedi, u Bosni i krajini, koji ne mogu ili ne žele nikamo otići. Ali, i na primjer, mladež iz gradova i sela u Srbiji, koja bi svoje rodoljublje trebala dokazivati ginući za ognjišta onih koji su ih sami napustili i otputovali u Beograd, da tamo otvore restorane i poduzeća." Poruka Mirjane Marković dobila je znatan publicitet u dnevnom tisku. (Hina) sb mn 231622 MET jun 95