VJESNIK : KAD SRBI GUBE RAT

ZAGREB, 21. lipnja (Hina) - "'Mogu li Srbi izgubiti rat?' Ako je išta uzrokom trenutačne zbunjenosti svjetskih političara, onda je to, u ovomu trenutku južnoeuropske krize, svakako temeljna nepoznanica o pravoj valjanosti vojne moći Armije BiH, te o pravoj snazi savezništva HVO s Bošnjacima. Što se to sada zbiva, što će se još dogoditi, kako će se stvari razvijati i, što je najvažnije - tko će pobijediti? Pitanje 'tko će pobijediti' svakako je temeljem svjetske politike, osnovnom polugom razmišljanja i osnovnim kriterijem prosudbe. U razgovoru što ga je s predsjednikom Tuđmanom, za njegova posjeta Sydneyu, vodio australski televizijski novinar, najvažnije pitanje bilo je 'hoće li Srbi biti poraženi?' Prema onomu što nam je prenijela Hrvatska televizija, mogli smo zaključiti kako je dvojba ugrađena u to pitanje bila središtem i većine ostalih pitanja u razgovoru", piše u uvodu Maja Freundlich. Vraćajući nas potom četiri godine unatrag i na silazak tadašnjeg američkog ministra vanjskih poslova SAD Jamesa Bakera stubama ministarstva vanjskih poslova u Beogradu, gdje je Baker "kimnuo glavom" jačoj snazi i dao Markoviću sve što želi, a što je ostalo karakteristikom ponašanja međunarodne zajednice, novinarka dalje opisuje ukratko događanja u Hrvatskoj i BiH. Podsjeća kako nismo imali ništa, ali smo ipak uspjeli izgraditi hrvatsku vojsku i kako je u Hrvatskoj, danas, "već vrlo vjerojatnim ishodom postao srpski vojni, pa zatim i politički, poraz. (...) U Hrvatskoj Srbi nesumnjivo gube. Ali nisu još izgubili rat, ne izgube li ga u Bosni. Može li se i to dogoditi, pitaju se sada pokolebani činovnici. Britanci, koji su se do nedavno ponašali krajnje zlokobno i prosrpski i proruski, bit će vjerojatno prvi, koji će shvatiti gdje je pobjednik. I s njim će uspostaviti ravnotežu ili čak neočekivano savezništvo. Ali, Rusima će poraz Srba u Bosni biti i njihovim porazom u velikom očekivanom vojnom prodoru na zapadnoeuropsko tlo", ocjenjuje novinarka. "Imaju li Bošnjaci snage poraziti Srbe?", pitanje je što ga dalje postavlja novinarka i ocjenjuje: "Bošnjaci, počevši rat u okolici Sarajeva, na svu sreću, ne nose teret na svojim leđima. Jer, za njega vjerojatno ne bi imali snage. Ali, oslobodilačke akcije počeli su najprije Hrvati u okolici Livna, u okolici Bišća, u posavskom pojasu. I sada te bojišnice, na kojima je zapravo glavnina ratnog zbivanja, s olakšanjem dočekuju otvaranje novoga ratnoga reza. Savezničke snage Bošnjaka i Hrvata možda neće nikad ratovati posve zajedno na istoj bojišnici, ali oslobađat će svaka svoje područje. Svoju najvažniju snagu crpe iz želje za slobodom, iz četverogodišnje patnje, iz osamljenosti i iz svijesti kako preživljuje samo jači. Poraz Srba sve je vjerojatniji, te novim pitanjem postaje 'koliko se još dugo Srbi mogu održati?' Susrećemo se sa svjetskim činovništvom, koje pogrešno procjenjuje i ne zna predvidjeti pobjednika. Za promjenu pogrešnoga mišljenja treba mu jako dugo. U međuvremenu suočava se sa svojom slabošću i neizmjernim strahom. Rat u Bosni razvija se protivno predviđanjima. Poslije ratničkih trublja, kojima je najavljen dolazak 'brzih snaga', posljednjih dana slušamo samo o 'povlačenju UNPROFOR-a iz promatračnica', o 'premještanju na sigurno', o '60.000 vojnika, koji će pomoći u povlačenju'. Iz Halifaxa javljaju nam o kolebljivim zaključcima sedam zbunjenih i jednoga pijanog predsjednika. Možemo li iz svega toga zaključiti išta drugo do li da će UNPROFOR, zajedno sa 'snagama za brzo djelovanje', zajedno s UNHCR-om, UNICEF-om, s humanitarnim anđelima, i sa svima što su tri godine Bosnu shvaćali kao dugotrajno činovničko odlagalište - jednostavno zaplivati prema nosačima zrakoplova i pobjeći?" (Hina) dd 210018 MET jun 95