VEČERNJI LIST : TEMELJ DANAŠNJE OPSTOJNOSTI

ZAGREB, 21. lipnja (Hina) - Dan antifašističke borbe Hrvatske, 22. lipnja, povod je osvrta Željka Krušelja. Upozorivši u članku na značaj najprije 'Labinske republike' u Istri, a zatim osnivanja Sisačkoga partizanskog odreda, Krušelj izdvaja i nedavne riječi predsjednika Tuđmana koji je upozorio "kako se Hrvatska kao neovisna država može graditi samo na nacionalnoj pomirbi, pretpostavka čega je i trajno uvažavanje rezultata antifašističke borbe". U nastavku, uz ostalo, piše: "Upravo je ovogodišnja proslava 50. obljetnice pobjede nad fašizmom i nacizmom pokazala koliko je međunarodna zajednica osjetljiva, pa i paranoična, glede održavanja antifašističkih tradicija, odnosno koje sve provjere i ideološke 'podobnosti' mora proći država iznikla na ruševinama komunističkog sustava. Kada su neki oporbeni 'nostalgičari' zamjerili Predsjedniku što je bio nazočan svibanjskim proslavama u Londonu, Parizu i Moskvi, smetnuli su s uma obratno pitanje: što bi za politički dignitet Hrvatske značilo da je ignorirao pozive zemalja koje i danas dominiraju svjetskom diplomacijom? Indikativno je da takve 'packe' u svojoj javnosti ne dobiva njemački kancelar Kohl, iako se proslavlja upravo datum bezuvjetne kapitulacije Trećeg Reicha. Ako je poslijeratna Njemačka svoj demokratski identitet i gospodarsku moć mogla graditi na rezultatima antifašističke borbe, nema nikakva razloga da se toga ustručava jedna mlada država poput Hrvatske, to više što je njezin udio u slamanju Hitlerova i Mussolinijeva totalitarizma bio među najvećima u zemljama okupirane Europe. (...) Želje i ideali većine onih koji su u tim prijelomnim trenucima iskreno prihvatili ideju hrvatske samostalnosti nisu, na žalost, u tom globalnom sukobu fašističkog i antifašističkog bloka mogli dovesti do pozitivnog rezultata, jer povijest priznaje samo pobjednike, pogotovo u situaciji kada se suprotstavljaju totalitarnim ideologijama. No, kada je jugoslavenski komunistički vrh u poslijeratnim godinama iznevjerio i većinu polaznih antifašističkih ciljeva, odgađajući time ostvarenje hrvatske suverenosti do razdoblja kojem smo suvremenici, taj je isti demokratski svijet okrenuo glavu od ovdašnjih zbivanja, opravdavajući to tezom kako je i 'komunistička Jugoslavija bolja od niza malih i međusobno suprotstavljenih balkanskih državica'. Tako je Zapad po tko zna koji put potvrdio da nema sentimentalnosti prema malim narodima, dok je beogradska 'tvornica laži' desetljećima to maksimalno iskorištavala da bi falsificirala hrvatski udio u pobjedi antifašističke koalicije, od samog datuma ustanka i nacionalnog sastava antifašističkih postrojbi, inače daleko najbrojnijih na tadašnjim jugoslavenskim prostorima, pa do broja srpskih ratnih žrtava. Ta su vremena, srećom, iza nas, ali nameće se dojam da Hrvatska u međunarodnoj javnosti još nije iskoristila sve pogodnosti koje joj pruža njezino bogato antifašističko naslijeđe", zaključuje Krušelj. (Hina) dd 210012 MET jun 95