SKROMAN UČINAK - JE LI VIŠE BILO NEREALNO?

SARAJEVO, 19. lipnja (Hina - Ranko Mavrak) - Zaštitne snage UN u BiH nakon oslobađanja talaca koje su držali Srbi samo naizgled imaju veću slobodu djelovanja. Kad je prevladana kriza, koja je objektivno bila najveća zapreka bilo kakvoj akciji UNPROFOR-a, "plave su kacige" ostale u ulozi pukog promatrača onoga što se zbiva na terenu. Glasnogovornik UNPROFOR-a Gary Coward kaže kako je sada najvažnije uspostaviti punu slobodu kretanja za "plave kacige" da bi se one mogle vratiti svojoj osnovnoj misiji - pratnji konvoja s humanitarnom pomoći. Zaštita civila unutar zone zabranjene za teško oružje oko Sarajeva više se i ne spominje. Voditelj civilnog Ureda UNPROFOR-a u BiH Philip Corwin nakon jučerašnjeg posjeta Palama nijednom riječju nije spomenuo masakr koji se taj dan dogodio u sarajevskom naselju Dobrinji, kad je sedam civila poginulo a 15 ranjeno u redu za vodu. Istraga vojnih promatrača UN pokazala je da je granata ispaljena sa srpskih položaja. "To naprosto nije bilo na dnevnom redu mojega sastanka s Nikolom Koljevićem", rekao je Corwin, zanijekavši da je sa Srbima pregovarao o bilo čemu osim o normaliziranju opskrbe Sarajeva strujom, vodom i plinom, iako su upravo u vrijeme njegova boravka na Palama oslobođeni preostali taoci. "Nitko od predstavnika UNPROFOR-a nije o tomu pregovarao sa Srbima", odlučno tvrdi glasnogovornik Zaštitnih snaga UN Aleksandar Ivanko. Na pitanje tko je odlučio da se oslobode četvorica Srba suodgovornih za ubojstvo najmanje jednoga francuskog vojnika na mostu Vrbanji u Sarajevu, Ivanko odgovara da je to bila zapovijed s više razine. Predstavnik UNPROFOR-a nerado je rekao kako je to zapovjedio osobno general Janvier. Ni do danas nije razjašnjeno po čijem se nalogu glavni zapovjednik "plavih kaciga" za bivšu Jugoslaviju prije dva tjedna sastao s Ratkom Mladićem. Ne zna se ni o čemu je bilo riječi na tajnom sastanku u Zvorniku, održanu u vrijeme kad je cijeli svijet osuđivao srpski terorizam i barbarske postupke prema zarobljenim pripadnicima UNPROFOR-a. S razvojem događaja nakon zračnih napada NATO-a na skladišta streljiva na Palama Radovan Karadžić može biti više nego zadovoljan. Klasičnim terorističkim potezom blokirao je cjelokupan vojni stroj NATO-a, uništio je koncepciju zone zabranjene za teško oružje oko Sarajeva, od "plavih kaciga" napravio puke promatrače zbivanja, a ponizujući pripadnike mirovnih snaga, natjerao je dužnosnike UN-a na pregovore pod uvjetima koje je sam odredio. "Nakon oslobađanja talaca mi možemo slobodnije djelovati, ali moramo imati u vidu da se u istočnobosanskim enklavama i na promatračnicama oko Sarajeva nalaze naši vojnici, a oko 500 ruskih vojnika nalazi se u dijelu Sarajeva koje drži Srbi", ocjenjuje sadašnje stanje potpukovnik Coward koji se našao u neugodnoj ulozi branitelja neobranjivih postavki i vratolomnih političkih obrata. "Jasno je samo jedno - teško oružje više se ne može držati skupljeno oko Sarajeva pod nadzorom 'plavih kaciga' jer se upravo to pokazalo najranjivijom točkom cjelokupne koncepcije zaštićenih zona", dodaje Coward. Treba ipak podsjetiti da su ta skladišta postojala punih godinu dana. Srbi su i za prijašnjih zračnih napada na svoje postave pokušavali zarobiti pripadnike UNPROFOR-a, ali to nisu uspijevali jer su UN i međunarodna zajednica bili čvrsto odlučili da neće popuštati ucjenama. Karadžić je, međutim, nastavio izazivati ispitujući stupanj te odlučnosti. Kad je osjetio da je ona nestala, odlučio se na izravan udarac. Tako se cjelokupna misija UNPROFOR-a u Bosni srušila kao kula od karata zbog najobičnijeg "blefa". "Plave su kacige" postale taocima, ali su veći zatočenici bili i ostali civili u zaštićenim zonama. Kad je UN popustio, Vlada BiH je mogla skromnim snagama na silu samo odgovoriti silom. Prije četiri dana tako je pokrenuta vojna operacija najavljivana i kao pokušaj vojne deblokade Sarajeva. Bosanska je vojska prvi dan postigla stanovite uspjehe. Srpski su se postavi na gotovo svakom dijelu bojišta pokazali ranjivijima nego se očekivalo, a moral Karadžićevih vojnika, po svjedočenju pripadnika Armije BiH koji su izravno sudjelovali u bitkama, iznimno je oslabio. Armija BiH je u bitkama u prva dva dana pretrpjela male gubitke, a pučanstvo u opsjednutu Sarajevu podupiralo je vojnu operaciju, koja je, međutim, vrlo brzo oslabila, a o stvarnim razlozima za sada se može samo nagađati. Predsjednik Izetbegović već je predložio prekid vojnih operacija ako Srbi povuku teško oružje, otvore zračnu luku i cestovne prolaze, te uključe plin i struju. Samo dan prije Karadžić je u jednom interviewu najavio kako je spreman jamčiti sigurnost zračne luke i humanitarnih konvoja ako bosanska strana bude poštovala protusnajperski sporazum. Teško oružje nije ni spomenuo. Iako još vrlo različite, te izjave imaju i dodirnih točaka. U Sarajevu je već sada jasno kako se svojevrsnom cenzurom u medijima htjelo osigurati odstupnicu ako se procijeni da ne treba širiti vojne operacije. Posredovanjem armijskih informativnih služba lokalni radio i televizija izvijestili su samo o onome što je nedvojbeno - da je bosanska vojska probila srpske postave sjeverno i južno od grada te da je zauzela neke glavne uzvisine. Presijecanje ceste prema Palama, koje je naširoko objašnjavano u sjedištu UNPROFOR-a, armijski izvori nisu ni spomenuli. Bosanska se vojska bez veće borbe povukla s te prometnice kad je ocijenila da je ne može držati. Službeno - tu se ništa nije ni dogodilo. Izvršni odbor SDA, koji je u Sarajevu zasjedao u nedjelju raspravljajući o, kako je priopćeno, kadrovskim pitanjima, vjerojatno nije zaobišao ni osvrt na vojno stanje. Uočljivo je da se u priopćenju s te sjednice, kojoj je bio nazočan i Izetbegović, pripadnicima Armije BiH odaje priznanje za uspješne akcije na "ublaživanju blokade Sarajeva". Iz takva rječnika ljudi koji su nedvojbeno potpuno obaviješteni o stanju na bojištu i omjeru snaga može se zaključiti kako valja biti zadovoljan onim što je do sada učinjeno. Srbi su doista naglo pokazali spremnost za pregovore o svemu i svačemu, osim, naravno, o mirovnom planu Kontaktne skupine. Ako je to bio cilj tih vojnih operacija, onda je on i ispunjen. Međunarodna je zajednica time također dobila i ona bi Vladi BiH morala zahvaliti jer su Bosanci u njezino ime ipak pokrenuli stvar s mrtve točke. Učinak je možda skroman, ali tko bi u ovom trenutku mogao očekivati više. (Hina) mc 191612 MET jun 95