PREDSTAVLJEN PROGRAM RESTRUKTURIRANJA HRVATSKE BRODOGRAĐEVNE INDUSTRIJE

ZAGREB, 16. lipnja (Hina) - Program restrukturiranja hrvatske brodograđevne industrije, odnosno pet velikih brodogradilišta, koji je izradila njemačka konzultantska kuća Rodl & Partner, predstavljen je danas novinarima u Ministarstvu gospodarstva. Riječ je o programu na oko 1.500 stranica, koji uz analizu postojećeg stanja i poslovanja, nudi i dvije opcija, prodaju te restrukturiranje pa potom privatizaciju za brodograđevnu industriju "Brodosplit" iz Splita, "3. maj" iz Rijeke i "Uljanik" iz Pule te brodogradilišta Kraljevicu i Trogir. Upravni odbor "Hrvatske brodogradnje" prihvatio je Program uputivši ga Koordinaciji Vlade na razmatranje, istaknuli su pomoćnik ministra gospodarstva za Sektor brodogradnje Milan Čuvalo i direktor "Hrvatske brodogradnje" d.o.o. Ante Baučić. Pet brodogradilišta, koja ukupno zapošljavaju 14.768 osoba, od kojih 9.138 u proizvodnji, ima ukupna dugovanja od oko 950 milijuna dolara, od čega realno za 450 milijuna dolara nema izvora za vraćanje duga. Najveći vjerovnici brodograđevne industrije su banke (Splitska, Riječka, Privredna banka Zagreb te manjim dijelom Zagrebačka banka i Istarska banka) te država, kroz fondove i direktno Ministarstvo financija. Različite su varijante financijskog restrukturiranja (otpis potraživanja, pretvaranja u kapital, prodaja imovine, pretvaranja kratkroročnih u dugoročne obveze, otpis kamata isl.). Na temelju rezultata analiza kao moguće su se pojavile dvije opcije: trenutna prodaja ili zatvaranje brodogradilišta te restrukturiranje i potom privatizacija. Prva opcija, prodaja, nije moguća odmah osim u bescjenje, zatvaranje bi značilo otpuštanje zaposlenih i trošak socijalnog zbrinjavanja od oko 130 milijuna američkih dolara, a vjerovnici bi pretrpjeli veliku štetu. U sklopu restrukturiranja postoji nekoliko faza: brodogradilište "Trogir" treba prodati ili postupno zatvarati, dok bi "Kraljevica" nastavila započeti program restrukturiranja-orijentacije na brodoremont i specijalna plovila, napuštajući program gradnje velikih trgovačkih brodova. Tri ostala velika brodogradilišta restrukturiralo bi se kao samostalna univerzalna brodogradilišta tijekom naredne dvije odnosno četiri godine. Osnovna odrednica restrukturiranja je izdvajanje čiste brodograđevne proizvodnje i njena organizacija na principima montažnog brodogradilišta, istaknuo je Milan Čuvalo navodeći da se predviđa izdvajanje tvornica diesel motora i njihovo interesno povezivanje u koncern hrvatske strojogradnje, a slično bi bilo i s proizvodnjom elektroopreme, dizalica isl. Odmah je moguće donijeti odluke o objedinjavanju nekih zajedničkih, logističkih funkcija (nabava, marketing, CAD sistema), čime bi financijski efekti bili povoljniji. Postavljeni su ciljevi koje je nužno dostići, pojasnio je Baučić naglasivši da ima i do 30 posto unutarnjih rezervi na troškovnoj strani. Potrebno je ugovoriti novogradnje (brodove) u vrijednosti 300-350 milijuna dolara godišnje odnosno 10-12 brodova (3-4 po brodogradilištu), što je značajna redukcija sadašnjih proizvodnih kapaciteta. Istodobno povećati produktivnost barem na europsku razinu odnosno na oko 1.700 efektivnih radnih sati po zaposlenom (sada 900-1.000) odnosno postići 32 sata rada po kompenziranoj toni tj. 45.000 dolara po radniku godišnje, a broj zaposlenih, postupno i kvalitetnim socijalnim programom, reducirati za 50 posto. Procjenjuje se da bi za socijalni program trebalo oko 50 milijuna dolara, a riječ je o sličnim rješenjima kao npr. za bakarsku Koksaru. Nakon ubrzanog restrukturiranja moguće je, naglasio je Čuvalo, donijeti odluku o formiranju sustava tri velika brodogradilišta, s tim da bi oni zadržali ekonomsku samostalnost. Polazi se, nastavio je, od pretpostavki saniranja starih dugovanja, minimalnih iznosa investicijskih ulaganja (po 16 milijuna dolara po brodogradilištu), otpuštanja dijela zaposlenih, koje će se riješiti socijalnim programom, te osiguranjem trajnih i stabilnih izvora financiranja proizvodnje i plasmana brodova. Za nekoliko brodogradilišta, primjerice "Trogir", naglasili su Čuvalo i Baučić, ima i po nekoliko zainteresiranih inozemnih kupaca, a s nekima se od njih vode konkretni pregovori, o kojima je sada prerano bilo što govoriti. Brodogradnja Hrvatskoj treba, ali, rečeno je, ne bilo kakva. Hrvatski su parametri dobre reference, dobar dizajn, stručni inženjerski kadar i zadovoljavanje ekoloških normi, što bi, uz navedene mjere, trebalo hrvatsku brodogradnju učvrstiti negdje na 10. mjesto u svijetu (sada je Hrvatska na 16. a bila je prije rata na 3. mjestu na svijetu). (Hina) db ds 161342 MET jun 95