VEČERNJI LIST : DUBINA DUNAVA

ZAGREB, 15. lipnja (Hina) - "Na prostorima bivše Jugoslavije, među državama koje su nastale poslije njezina raspada, među narodima koji su prvi put u povijesti bili frontalno suočeni u ratu, jednom će početi kakva-takva suradnja. Znaju li se rane nastale srpskom agresijom i frustracije kojima je opterećena memorija, opravdano je misliti da će uspostava mostova ići puno teže nego njihovo rušenje. Postoji zakonita težnja za identitetom, koja se suprotstavlja svemu što bi vuklo ujedinjenju; postoje i razumljivi oprezi: one koje je zmija ujela plašit će se i guštera (osobito ako je u njemu maskirana ista zmija). Ipak, sve će zemlje, kad se jednom postigne mir, kad uspostave svoj suverenitet unutar svojih granica, kad se razgraničenja i službeno priznaju, morati voditi računa o staroj, dokazanoj istini - prijatelja se može birati, a susjeda ne može", piše u današnjem "Večernjem listu" Mirko Galić u osvrtu na ponovno spominjanje nekakve unije zemalja bivše Jugoslavije. Navevši kao primjer odnose između Francuske i Njemačke, koje su nakon drugog svjetskog rat ponovno počele surađivati ("Zato što agresor nije bio nagrađen, što nije dobio nikakve teritorijalne ustupke, što je do kraja tretiran kao agresor"), Galić piše kako se Srbe mora, milom ili silom, prisiliti "da se odreknu velikosrpske osvajačke politike i da prihvate život u dobrom susjedstvu. (...) Iskustvo Njemačke i Francuske može sigurno biti poticajno svima koji ga žele primijeniti i na buduće odnose Hrvatske i Srbije, kao neovisnih i susjednih država. Samo, ne smije se zaboraviti da bi i Hrvati i Srbi morali imati isti cilj i istu težnju - da se integriraju u Europu, da razviju njene vrijednosti demokracije, ljudskih prava, tržišta i slobode. Bez toga, Dunav će biti dublji od Rajne. Prije nego što su postali Europljani i stupovi europskog ujedinjenja, Nijemci su se potvrdili kao demokratski narod, a Njemačka kao uzrona demokratska država. Ali, prije nego što je rođena demokratska Njemačka, trebalo je - kako dokazuje Paul Garde (s mišlju na zemlje bivše Jugoslavije, konkretno na Srbiju) - uništiti nacizam. Pomirenje je kao i svako stablo: mora imati jako korijenje da bi se održalo", zaključuje Galić. (Hina) dd 150706 MET jun 95