HALIFAX: FINANCIJSKA NESTABILNOST DOVODI 'SEDMORICU' PRED ZID

MONTREAL, 13. lipnja (Hina/AFP) - Sedam velikih, industrijski razvijenih zemalja, koje u četvrtak u Halifaxu (Nova Škotska, Kanada) počinju svoj godišnji summit, primorano je promijeniti metode kako bi se mogle nositi s monetarnom i financijskom nestabilnošću. Od zadnjeg sastanka G-7, u srpnju 1994. godine u Napulju, međunarodni monetarni i financijski sustav doživio je trostruki šok: kriza likvidnosti u Meksiku, čije su se posljedice osjetila u čitavom svijetu; pad dolara, koji je pao na u povijesti najnižu razinu u odnosu na jen i njemačku marku; te, konačno, munjeviti stečaj britanske banke Barings, koji je, uz druge slične slučajeve, pokazao bjelodane opasnosti nestalnih kretanja na monetarnim tržištima. Koliko su ova tri procesa ili slučaja utjecala na gospodarstvo svjedoči upravo objavljena studija financijskog razvoja OECD-a za ovu i sljedeću godinu, kojom se predviđa pad, posebno u Japanu i zemljama čvrste valute u Europi. Kriza pesosa posebno je ukazala na potrebu postojanja međunarodnoga tijela za nadzor, uzbunu i intervenciju, prilagođenog uvjetima globalizacije tržišta kapitala. Upravljanje tim tijelom trebalo bi biti povjereno Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), međunarodnoj instituciji u kojoj glavnu ulogu imaju velike industrijske zemlje, ali one više ne mogu ignorirati stajališta velikih zemalja u razvoju, primjerice Indije ili Brazila. Razumljivo je stoga da je na dnevnom redu sastanka G-7 u Halifaxu reforma već pedeset godina starih institucija poput Bretton Woodsa, MMF-a i Svjetske banke. MMF je dobio na važnosti kad je američki predsjednik Bill Clinton, koji nije dobio potporu Kongresa za samostalnu američku intervenciju, morao od MMF-a zatražiti pomoć u "paketu" od 50 milijardi dolara namijenjenom spašavanju Meksika od bankrota. Iako je sporazum za "krizni mehanizam" na pomolu, oslanja se djelomice na reaktiviranje nekadašnjeg tijela (Opći sporazum o zajmu), najbogatije nacije nisu suglasne ni o povećanju stalnih izvora Fonda ni o pojačanom nadzoru, koji bi bio manje diskretan i primjenjivao bi se na zemlje "s problemom" ali eventualno i na njih same. Sudbina dolara drugi je izazov za 'sedmoricu', budući da bolest glavne obračunske i valute deviznih rezervi svakodnevno utječe na odnos između tržišta i monetarnih vlasti, gotovo uvijek na štetu potonjih. Američki se dolar ipak, mada na niskoj razini, stabilizirao u odnosu na jen i marku, nakon "protuudara" izvršenog nedavno iznenadnom intervencijom deset centralnih banaka na inicijativu saveznih rezervi SAD. Na prošlom summitu u Napulju, s dolarom već dobrano bolesnim, 'sedmorica' su intervenirala jednostavnim zahtjevom 'dilerima' i bankama da pomnije prate "temeljna kretanja". Zahtjev nije polučio veći uspjeh. Ideja, koju sada iznose neke europske zemlje i Europska komisija (koja sudjeluje na summitima 'sedmorice'), počiva na pretpostavci da monetarna stabilnost implicira bolji sklad između gospodarskih politika, proces usklađenosti, mjeren preciznim kriterijima, upisan u Ugovoru iz Maastrichta nudeći, ako ne primjenjivi model, barem vrijednu inspiraciju. Kontinuitet financijskih odnosa pod stalnom je prijetnjom rizika u sustavu. Naime, riječ je o mogućem nestanku važnog čimbenika tržišta na kojem tzv. učinci poluga, dozvoljeni novim instrumentima (derivati) mogu imati poguban utjecaj. Stečaj Baringsa naglašava potrebu da se na nove opasnosti i druge aktere osim trgovačkih banaka, primjeni ono što su već poduzela nadzorna tijela, posebno u Baselu, pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja. Čak i zemlje koje su najveći pobornici liberalnog tržišta suglasne su s tom potrebom, što je rezultiralo uvrštavanjem potpuno novih stajališta u deklaraciju koja je krajem svibnja usvojena na ministarskom sastanku OECD-a, dokumentu koji obično služi kao predložak gospodarskim deklaracijama summita G-7. (Hina) bnš fp 130940 MET jun 95