PRVAK VOJVOĐANSKIH HRVATA O SRBIJANSKOM DRŽAVNOM TERORU

BEOGRAD, 12. lipnja (Hina) - Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Bela Tonković zatražio je da se Hrvatima u tzv. SRJ prizna politički subjektivitet, kao i personalna i kulturna autonomija, dok u Vojvodini podupire teritorijalnu autonomiju više manjina zajedno. "Mi Hrvati u Vojvodini se kao građani zauzimamo za političku i ekonomsku autonomiju Vojvodine", rekao je Bela Tonković u intervjuu za list "Novi Pančevac". Dodao je da se hrvatsko pitanje mora riješiti na saveznoj razini "ako postoji volja da SRJ stvarno bude država", s obzirom na to da Hrvati žive i u Beogradu i Zemunu, na Kosovu i u Crnoj Gori. Tonković je rekao da se autonomija Vojvodine mora nanovo definirati, a ideju o Vojvodini kao samostalnoj državi ocijenio je nerealnom, jer "nema snaga koje bi tu ideju mogle ostvariti". Rekao je da su se Hrvati naviknuli na teritorijalnu, političku i ekonomsku autonomiju, koju je Vojvodina imala po Ustavu iz 1974., a koju su "jogurt revolucija" i ustavne promjene praktički ukinule. Status Vojvodine, čak ni srednjoročno, ne može ostati ovako ponižavajući, ocijenio je Tonković i istaknuo da se mora tražiti zadovoljavajuće rješenje radi političkog i društvenog mira. Ono, smatra Tonković, mora sadržavati pravedno rješenje nacionalnog pitanja svih nacionalnih zajednica koje žive u Vojovdini, ali ne na osnovi ideje minijugoslavizma (svi smo Vojvođani), niti na rješenjima koje je dao Ustav iz 1974. Tonković je izjavio da je, od 1. svibnja 1991. do 1. travnja ove godine, Vojvodinu napustilo oko 40.000 Hrvata zbog raznih pritisaka i zlouporaba. Naveo je podatke Katoličke crkve, po kojima je u Srbiji i Crnoj Gori 1991. bilo oko 250.000 Hrvata, od toga 150.000 u Vojvodini. Na upit iseljavaju li se i ovoga proljeća Hrvati, Tonković je odgovorio potvrdno i ocijenio da nije riječ o iseljavanju već o "pravom progonu". Kao najnovije primjere otvorenog terora Tonković je naveo spaljivanje sakristije i razaranje unutrašnjosti katoličke crkve u Hrtkovcima, u noći između 4. i 5. svibnja, zatim miniranje katoličkog križa u Baču i oskvrnjivanje katoličkog groblja u Surčinu. Svi ti i prijašnji slučajevi poznati su vlastima koje nisu ništa poduzele protiv počinitelja, rekao je Tonković i dodao da se ne može oteti dojmu da sve to zna i podupire država. Dodao je da od odlaska Momčila Grubača s položaja ministra za ljudska prava u vladi Milana Panića, DSHV ne uspijeva uspostaviti ozbiljniji kontakt sa saveznom vladom, a srbijanska vlada nije odgovorila na zahtjev, još iz svibnja 1991., za reguliranjem statusa hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji. "Osim ograničenih osobnih i građanskih prava, Hrvati u SRJ nemaju ništa više", rekao je Tonković, a trenutačnu situaciju je ocijenio vrlo teškom, jer su ljudi uplašeni i nesigurni. Životno iskustvo nas uči da u srednjoj Europi onemogućavanje nekoj nacionalnoj zajednici da ostvari svoja prava, na kraju vodi u fašizam, i u krajnjoj konzekvenciji, u poraz onoga koji sputava ostvarenje tih prava, rekao je Tonković. (Hina) sb mn 121907 MET jun 95