LONDON, 28. svibnja (Hina/AFP) - Izložba "Francuski krajolici: impresionizam i njegovi rivali" predstavit će u Londonu ovog ljeta dvije istodobne ali radikalno suprotne koncepcije slikarstva, onu Moneta, Renoira ili Pissarra naspram
one "službene" umjetnika pariškog Salona. Na većini izložbi koje su im posvećene, impresioniste se predstavlja izolirano, izvan konteksta, ustanovljuje John House iz Instituta Courtauld u Londonu koji je osobno odabrao svih 107 slika za izložbu. U najboljem slučaju, kao na nedavnoj izložbi "Korijeni impresionizma" u Parizu, pokazuju se platna slikara sa Salona iz 1859, ali najčešće se usredotočuje samo na one koji su imali veze s radom budućih impresionista. No, izlažući zajedno platna impresionista nastala od 1860. do 1890. godine s onima koja su u istom razdoblju napravili umjetnici Salona, izložba pokazuje u kojoj su mjeri impresionisti bili radikalno novi. Akademizam Corota, Courbeta, Daubignya, Boudina, ili manje poznatih Bretona, Bavouxa, Harpigniesa ili Francaisa u opreci je s gotovo neformalnim karakterom slikarstva Moneta, Renoira, Sisleya ili Cezannea, kako glede kompozicije tako i tematski. Velika razlika između Salona i impresionista počiva, prema Johnu Houseu, u opoziciji javno/privatno. Krajolici sa Salona nalaze se na velikim platnima, naslikani za izlaganje u javnim prostorima u nadi da će ih kupiti francuska država koja je kupovala četrdesetak platna godišnje. Oni impresionista manji su i intimniji, zgodniji za privatne kolekciona
LONDON, 28. svibnja (Hina/AFP) - Izložba "Francuski krajolici:
impresionizam i njegovi rivali" predstavit će u Londonu ovog ljeta
dvije istodobne ali radikalno suprotne koncepcije slikarstva, onu
Moneta, Renoira ili Pissarra naspram one "službene" umjetnika pariškog
Salona.
Na većini izložbi koje su im posvećene, impresioniste se predstavlja
izolirano, izvan konteksta, ustanovljuje John House iz Instituta
Courtauld u Londonu koji je osobno odabrao svih 107 slika za izložbu.
U najboljem slučaju, kao na nedavnoj izložbi "Korijeni impresionizma"
u Parizu, pokazuju se platna slikara sa Salona iz 1859, ali najčešće
se usredotočuje samo na one koji su imali veze s radom budućih
impresionista.
No, izlažući zajedno platna impresionista nastala od 1860. do 1890.
godine s onima koja su u istom razdoblju napravili umjetnici Salona,
izložba pokazuje u kojoj su mjeri impresionisti bili radikalno novi.
Akademizam Corota, Courbeta, Daubignya, Boudina, ili manje poznatih
Bretona, Bavouxa, Harpigniesa ili Francaisa u opreci je s gotovo
neformalnim karakterom slikarstva Moneta, Renoira, Sisleya ili
Cezannea, kako glede kompozicije tako i tematski.
Velika razlika između Salona i impresionista počiva, prema Johnu
Houseu, u opoziciji javno/privatno. Krajolici sa Salona nalaze se na
velikim platnima, naslikani za izlaganje u javnim prostorima u nadi da
će ih kupiti francuska država koja je kupovala četrdesetak platna
godišnje. Oni impresionista manji su i intimniji, zgodniji za privatne
kolekcionare.
Drugi cilj izložbe: "pokazati da u impresionizmu ima i nečeg drugog
osim slika zalazaka sunca". "Želio sam pridodati novu dimenziju
slikama koje su danas postale suviše 'lake' za gledanje", objašnjava
House.
Odatle izbor baš krajolika u kojima se impresionisti zanimaju za teme
koje njihovi suvremenici nisu smatrali dostojnima da budu naslikane
ili ih prikazuju koristeći neočekivane kuteve kao u "Krajoliku u
Auversu" Camillea Pissarra.
No, izložba odaje počast i službenijim slikarima, sposobnima da
nadvise konvencije i uvedu inovacije u vlastitoj domeni.
House je pregledao skoro 100 kolekcija prije nego je izabrao djela
koja su posuđena iz velikih francuskih, britanskih i američkih muzeja
kao što su Musee d'Orsay u Parizu ili National Gallery of Art u
Washingtonu, ali i iz francuskih muzeja u Rouenu, Bordeauxu, Arrasu
ili Morlaixu.
Dvadesetak slika umjetnika sa Salona koje nikada nisu bile izložene
od početka 20. stoljeća uzeto je iz rezervi muzeja po Francuskoj za tu
izložbu.
"Francuski krajolici: impresionizam i njegovi rivali" otvorena je do
28. kolovoza u Hayward Gallery na južnoj obali Temze. Izložba će potom
biti premještena u Muzej lijepih umjetnosti u Bostonu (SAD).#L#
(Hina) bnš
280849 MET may 95
280849 MET may 95