VJESNIK: HRVATSKA MI JE DOMOVINA, A NE IMOVINA

ZAGREB, 25. svibnja (Hina)- Iz razgovora što ga je Aleksa Crnjaković vodila s Bosiljkom Mišetićem, potpredsjednikom Vlade za unutrašnju politiku, izdvajamo: - Ne smetaju Vas etikete o pripadanju hercegovačkom lobiju? = Taj ne postoji! Tu sintagmu izmislili su oni koji su htjeli stvoriti pukotinu u hrvatskom biću. Ja često kažem da se moramo naučiti doživljavati, afirmirati, promicati i štititi Hrvatsku na državnopravnom konceptu. Danas, na žalost, postoje u Hrvatskoj ljudi koji nisu antihrvati, ali problem predstavlja njihovo veliko zarobljeništvo konceptom Jugoslavije. Oni nikako ne mogu napraviti taj iskorak: da Hrvatsku percipiraju izvan Jugoslavije. S druge strane postoje državotvorni Hrvati, što niti je privilegija niti nedostatak. Oni sve podređuju nacionalnom cilju: stvaranju i građenju hrvatske države i njenom 'dovođenju' na vlastite granice. - Tko je prevagnuo kada je riječ o biranju kadrova u državnoj službi? = Zbog političkih pragmatizama, odnosno zbog nužde, Hrvatska je prihvatila koncept nacionalnog pomirenja, što znači da se u 'kadroviranju' nije htjelo previše talasati. Državno vodstvo je shvatilo svu tragičnost podjele Hrvata u prošlom ratu i nakon njega. Zbog te tragične polarizacije Hrvata ustaše su izgubile državu, a hrvatski partizani je nisu dobili. Zato je nacioanlno pomirenje bila nužda, posebno u suprotstavljanju srpskoj agresiji. Hrvati možda nisu u stanju u nekom mogućem sukobu pobijediti Srbiju, ali jedinstveni Hrvati nikada neće izgubiti rat. Uspostavom države Hrvati su se izmirili. Danas bi trebalo napustiti koncept nacionalnog pomirenja i nadomjestiti ga borbom za suverenu, nezavisnu, modernu europsku hrvatsku državu na temelju Ustava i zakona. I tu vidim svoj angažman na mom novom radnom mjestu. I da se opet vratim svojim korijenima: ja sam Zagrepčanin iz Hercegovine, a to, između ostalog, znači da sam jednako Hercegovac kao i Istranin, Slavonac, Zagorac ili Dalmatinac. Hrvati se moraju prestati boriti za bolju prošlost. - Ako ne 'ratuju' ustaše i partizani, onda su na borilištu Istrani i Zagrepčani, tehnomenadžeri protiv 'prvoboraca', liberali protiv hadezeovaca, desni protiv lijevih... Vi ste, primjerice, pod dvostrukim udarom: ne samo da Vas trpaju u hercegovački lobi, već i u tehnomenadžerski, s negativnim predznakom? = Nisam zagovornik koncepta jednakosti u siromaštvu, a svjestan sam također da nema apsolutne pravednosti i pravde. No, u Hrvatskoj treba stalno zagovarati i afirmirati ona načela za koja se ovaj narod plebiscitarno izjasnio za svih onih cvjetnih nedjelja '90. Zagovarati etičnost, moralnost, pravednost, socijalnost naspram ohlađene političke tehnologije i tehnomenadžerstva. Da se razumijemo: nemam ja ništa protiv tehnomenadžerstva, međutim bila bi opasna zamka kada bi se tehnomenadžerski koncept nametnuo kao jedini, zanemarujući činjenicu da su Hrvati tako dugo opstali bez države zahvaljujući upravo hrvatskoj duhovnosti i dostojanstvu, te osjećaju za pravdu. Prosječan Hrvat nije sretan ako na svom stolu ima objed janjetine, a za susjednim stolom sjedi gladan Hrvat. (...) - Kada kažete da ćete promicati državnu politiku, znači li to i promicanje stranačke politike, s obzirom da ste član hadezeovske Vlade, a postali ste i član HDZ-a? Jeste li svjesni da će Vam se prigovarati i za konvertitstvo, a i zbog toga što ne spadate u tzv. 'prvoborce'? = Ne volim termin 'prvoborac'. Svakog se čovjeka mora mjeriti po tome koliko je svojim postupcima, svojim činima u dobroj namjeri nastojao promicati interese Hrvatske. Netko je to radio kroz stranku na vlasti, netko izvan nje. Ja Hrvate ne bih dijelio po strankama, već na antihrvate i Hrvate. Na žalost, u posljednje je vrijeme jasna podjela na Hrvate kojima je Hrvatska imovina i na one kojima je domovina. Ja ću uvijek ostati ovo drugo. (...) - U djelokrug Vašeg rada spada i pravosuđe. Imat ćete, očito, još puno posla, makar je kadrovska križaljka mahom popunjena. = Problemi pravosuđa opeterećuju ovu državu već jako dugo. Naslijedili smo pravosudne institucije iz bivšeg sustava i ne treba biti posebno politički vješt i znati da se taj jugoslavenski sustav penetrirao u sve pore, pa i u pravosudne. Moramo utemeljiti hrvatsko pravosuđe koje je u sustavu hrvatske državne vlasti, poštujući pritom, jasno, trodiobu vlasti. U pravosudnom sporu nije se radilo o sukobu osoba, makar ga se takvim htjelo prikazati, već o sukobu koncepcija. Kao da je Hrvatskoj usud - stalna razapetost između duhovnog provincijalizma i kvazieuropeiziranosti ili kvazi modenstva, a neki nažalost europeizam mjere samo po tome koliko su puta otišli u Trst po krpice ili u Graz po rižu. Uvjeravaju nas da nemamo ljudi u pravosuđu, a to čine uglavnom oni koji su u institucijama što ih je Hrvatska naslijedila, svoj jučerašnji proleterski internacionalizam svjetlosnom brzinom nadomjestili svjetskim građanstvom, da bi nam danas nudili univerzalistička liberalistička načela Europe i svijeta. U tradicionalnom hrvatskom nacionalnom, pa i državnom podložništvu natječu se tko će se više dodvoriti Europi i svijetu, silno se brinući za građanske slobode i ljudska prava svih, osim Hrvata. Nama treba pravosuđe koje će bivšu političku podobnost nadomjestiti nečim što se zove ljudskim poštenjem, i to kombinirati s visokom razinom nacionalne i građanske lojalnosti. Treba nam pravosuđe koje će znati prepoznati hrvatski državni interes ne na provincijalni, već na europski način. Treba nam pravosuđe koje neće pristati da mu sutra Oweni iz komfora Europe mobitelom naređuju da hrvatskog junaka ili dragovoljca, dokazanog domoljuba, izruči haaškom sudu. Ne treba nam pravosuđe koje će braniti ratne zločince, ali ni takvo koje će se, zbog tradicionalnog podložništva dodvoravati Europi. Treba nam pravosuđe koje zna prepoznati hrvatski državni interes i koje ga može braniti europskim standardima". (...) (Hina) dd 250706 MET may 95 250706 MET may 95