VEČERNJI LIST: HUMANOST ILI LICEMJERJE?!

ZAGREB, 24. svibnja (Hina) - "Podsjeća li vas na što priča o eboli i Zairu?", pitanje je što ga postavlja Višnja Starešina ponukana velikom medijskom eksponiranošću ovoga virusa, i piše: "Možda na priču o maloj Irmi i na rat u Bosni? Kada je svijet potrošio svu svoju humanost i energiju da iz sarajevskog pakla izvuče bolesnu i ranjenu djevojčicu, a istodobno nije učinio ništa da prestane rat i da spasi tisuće Irmi, kojih više nema. Naprotiv, zbog različitih političkih interesa podupirano je njegovo trajanje. Ili, možda priča o eboli podsjeća na onu o ženama silovanim u koncentracijskim logorima u BiH, o onima koje su pritom zatrudnjele i namjerno su držane u zatočeništvu sve dok nije prekasno za pobačaj. Ili na onu o preživjelim logorašima, koji su pri oslobađanju sličili više kosturima nego ljudima. Princip je isti, samo su objekti drugi. Oni koji su u moru nesretnih imali sreće da se iz njihove nesreće napravi novinska ili televizijska priča, poslije se moraju pomiriti s tim da je njihov medijsko trajanje i zanimanje koje se za njih pokazuje vrlo kratkog vijeka. Koga će nakon tjedan dana uopće zanimati što je s ebolom ako se ona ne proširi iz regije Kikwita? Koga je zanimalo što se događalo s malom Irmom? Mala je Irma umrla nakon dvije godine umjetnog održavanja na životu u jednoj londonskoj bolnici. Druge su Irme umrle ili su ubijene, a to nitko nije niti zabilježio, jer svjetska je sućut potrošena na prvoj. Silovane žene ne samo da su medijski nezanimljive već se, kao što se u početku namjerno uveličavao, njihov broj sada namjerno nastoji smanjiti, zaboraviti i svesti na normalnu ratnu pojavu. Logoraši s izgledom kostura bili su upečatljiva slika na televiziji, ali sada kada su se oporavili u tzv. trećim zemljama, one gledaju kako da ih se što prije riješe. Nisu sklone dopustiti im spajanje obitelji, jer prije svega misle na sebe, na svoje državljane i na svoj socijalni mir. A mnogo je lakše pokloniti nekome dva dana pažnje i socijalnu pomoć na određeno vrijeme nego mu dati radnu dozvolu. Mnogo je lakše napraviti uzbudljivu priču o eboli nego dati novac za pročišćavanje vode ili lijekove za zairske bolnice. I uvijek su jadni oni na kojima drugi u naletima iskazuju svoju humanost. Novinari koji od svega toga prave priču samo su sastavni dio cijeloga toga licemjernog spektakla", zaključuje Višnja Starešina. (Hina) dd 240021 MET may 95 240021 MET may 95