VEČERNJI LIST: DIDO I ĐIDO

ZAGREB, 22. svibnja (Hina) - "Što povezuje Eugena Kvaternika, izopćenog ustaškog čelnika, koji je život prije više od tri desetljeća skončao u automobilskoj nesreći u dalekoj Argentini, i Milovana Đilasa, do obračuna s 'liberalizmom' formalno druge ličnosti jugoslevenskog partijskog vrha, koji je nedavno preminuo u Beogradu", objašnjava Željko Krušelj: "Odgovor je, zapravo, poprilično jednostavan: obojica su bili 'predodređeni' za nasljednike svojih karizmatskih vođa, poglavnika Pavelića i maršala Tita, da bi naposljetku završili u političkoj kaljuži, odbačeni od onih istih kojima su godinama vjerno služili, postajući i svojevrsni simbol totalitarnih ideologija koje su obilježile ovostoljetnu povijest na ex-jugoslavenskim prostorima". Krušelj potom daje kratak životopis oba 'disidenta'. Objašnjavajući kako je Dido Kvaternik, u početku "zaslijepljen ustaškom ideologijom", a kao zapovjednik ustaške nadzorne službe odgovoran za "mnoštvo naredbi o hapšenjima i upućivanjima u zatvore i logore", postao disident, piše: "Za njega tada nije bilo nikakvih ljudskih obzira, pa su ga antifašisti u svojim dokumentima nazivali 'luđakom' i 'manijakom', što je Pavelić vješto koristio da bi ga, nakon međusobnih političkih trvenja, kompromitirao u očima javnosti, a i pred svojim njemačkim saveznicima. Kvaternik je naposljetku morao na 'oporavak', čime je i zapečaćena njegova karijera. Tek se tada počeo 'trijezniti', a nakon rata postao je i najradikalniji Pavelićev kritičar. Negova 'Sjećanja i zapažanja 1925.-1945.', nedavno pretiskana i u Zagrebu, nezaobilazno su svjedočanstvo o krucijalnim povijesnim zabludama ustaškog pokreta. Priča o Đilasovom usponu i padu nije bitnije različita", piše dalje Krušelj. Iz Đilasova života izdvaja njegova 'lijeva skretanja u Crnoj Gori - "kako su se eufemistički nazivale masovne likvidacije partijskih neistomišljenika i 'kulaka'" - i objašnjava kako je Đidino buđenje vezano s posljeratnim bavljenjem komunističkom teorijom, gdje "je uočio brojne anomalije 'nove klase'", nakon čega je zbog 'antipartijske djelatnosti' odveden u zatvor. "Višegodišnja je tamnica samo učvrstila njegov 'kopernikanski zaokret', tako da je desetljećima za demokratski svijet bio simbol 'komunističkog disidenta', čiji su knjiški obračuni s tom totalitarističkom ideologijom bili tiskani u mnogim zemljama", navodi dalje Krušelj i zaključuje: "Dido i Đido, povezani ironijom povijesne sudbine, ostaju tako najbolje svjedočanstvo vremena pomahnitalih ideologija". (Hina) dp mć 220724 MET may 95 22HHMM MET may 95