SLOVENIJA: DRŽAVA I CRKVA - KAKO IZ PAT POZICIJE?

višestranačkih izbora, četiri godine nakon priznanja državne samostalnosti, za što je golem doprinos dao i Vatikan, godinu dana prije prvog posjeta pape Ivana Pavla II. Sloveniji, odnos države i Rimokatoličke crkve još je nepromijenjen i karakterizira ga nepovjerenje iz razdoblja komunizma koji je vjeru proglasio opijumom za narod. Visoki crkveni krugovi u posljednje doba sve češće ističu kako 'dekomunizacija nije izvedena do kraja', a uvodničar vjerskog tjednika "Družina" piše: Prva demokratska koalicija Demos donijela nam je državu, a nadali smo se i demokraciju. No, pokušaj nekih da obljetnicu od kraja II. svjetskog rata iskoriste za stvaranje novih podjela i rehabilitaciju crvene petokrake, postavlja pitanje je li riječ o novom maršu na vlast ili labuđem pjevu nostalgičara totalitarizma. Nekadašnji ministar vanjskih poslova Lojze Peterle upozorio je ovih dana u razgovoru za "Delo" na vraćanje stare retorike u ovdašnjoj politici u kojoj se Crkva tretira kao neprijatelj broj jedan liberalne države. Vođu Slovenskih kršćanskih demokrata optužuje za činjenicu da za vrijeme svojeg ministarskog mandata nije uspio pokrenuti sklapanje sporazuma Ljubljane i Vatikana i riješiti pitanja Crkvi oduzete imovine i njezina utjecaja na odgoj i obrazovanje, koalicijske partnere u vladi, Drnovšekove liberalne demokrate i Kocijančićeve reformirane komuniste. Liberalni politički krugovi i dalje sa svoje strane isključuju mogućnost uvođenja vjeronaučne nastave u škole dok sami drže resor naobrazbe, a kao uspjeh ocjenjuju što je i tituliranje nastavnika u školama i danas ideološki "pluralno". Feminizacija profesije i pluralnost omogućuju stanje koje konzervativni krugovi smatraju recidivom komunizma: odgojiteljice u vrtićima i učiteljice u srednjim školama su "tovarišice" (drugarice), a profesorice u srednjim i visokim školama "gospođe". Štetnost ideoloških podjela na rekoncilijaciju Crkve i države dobro ilustrira i događaj uz blok proslava kraja II. svjetskog rata. Predsjednik države Milan Kučan nije se pojavio u ljubljanskoj katedrali na svečanoj misi za domovinu, a poglavar Rimokatoličke crkve u Sloveniji, nadbiskup Alojzij Šuštar, otklonio je svoju nazočnost na državnoj proslavi, kada je govorio Kučan. Ponašanje državnog poglavara koji za razliku od 90 posto ostalih Slovenaca ne potječe iz tradicijski katoličkog miljea, jer je rođen u Prekmurju, gdje se i nakon protureformacije zbog mađarskog utjecaja zadržao protestantizam, ironizira i njegov politički antipod Peterle: "Kučan očito više voli engleske mise!". Predsjednik je naime na nedavnom londonskom Memorialu uz 50. obljetnicu prisustvovao i dijelu proslave u anglikanskoj katedrali, ali ga nije bilo ni u ljubljanskoj prvostolnici na misi za domovinu, niti na misi za pokojnog koparskog biskupa Piriha prije nekoliko mjeseci, kada je pred samim ulazom u crkvu, kako su ironično zapisali kroničari u vjerskom tisku, "skrenuo ulijevo". Prilika da se političke stranke u parlamentu kao i u nekim ranijim prilikama u vezi s eklezijalnom i vjerskom tematikom podijele u dva suprotna tabora, tzv. klerikalni i antiklerikalni, opet se ukazuje i ovog tjedna. U proceduri je naime prijedlog zakonskih dopuna o denacionalizaciji koji je uložio vođa nacionalista Zmago Jelinčič. Jelinčič, kojega Peterle označuje zamaskiranim "nacionalkomunistom", a Kučan "antifašistom", predlaže da se Crkvi oduzme pravo da denacionalizacijom dobije šume koje su joj nekada pripadale, jer bi to štetilo nacionalnom interesu države i smanjilo bogatstvo u javnom vlasništvu. (Hina) fl mć 211521 MET may 95 211521 MET may 95