PREDSJEDNIK MITTERRAND SE OPRAŠTA

PARIZ, 16. svibnja (Hina/AFP) - Politički oproštaj predsjednika Francoisa Mitterranda, koji će u srijedu predati vlast Jacquesu Chiracu, za Francuze predstavlja svečani završetak predsjednikovanja, istodobno najdužeg u francuskoj povijesti i jedinog u kojem je četrnaest godina prevladavala socijalistička ideologija. Izabran 10. svibnja 1981. godine, Mitterrand je došao na vlast kao prvak ljevice i obnove, odlučan u primjeni programa raskida s kapitalizmom i marginalizacije desnice gospodarskom obnovom i društvenim napretkom. Socijalistički predsjednik, gorljivi protivnik generala de Gaullea, autor knjige-pamfleta "Trajni državni udar" koja osuđuje zloupotrebu golističke stranke naspram države, svejednako je preuzeo sve ovlasti, sve povlastice i kraljevski stil osnivača Pete republike. Nakon što Charles de Gaulle osniva Petu republiku, postaje neumorni borac protiv "osobne vlasti" novog šefa države. Takvo stajalište će ga pomalo potvrditi kao šefa oporbe i donijeti mu podršku komunista koji su značajna politička snaga u to doba. Na predsjedničkim izborima 1965. među protudegolističkim kandidatima dobiva najviše glasova, a zatim uspjeva 1971. godine udružiti nekomunističku ljevicu radi obnove Socijalističke stranke i privući srednju klasu i mladež. Došavši na vlast 1981. godine, nakon dva neuspjela pokušaja, upušta se u gospodarsku obnovu, suprotno od svjetskih tendencija. U skladu s obećanjima danim "narodu ljevice" i, iako raspolažući apsolutnom većinom u Narodnoj skupštini, odlučuje da u vladu uzme četiri komunistička ministra, koji će uostalom raskinuti savez sa socijalistima 1984. godine. Povećava plaće, spušta dobnu granicu za odlazak u mirovinu na 60 godina, odobrava peti tjedan plaćenog godišnjeg odmora i pristupa skupim nacionalizacijama. Takva darežljivost vodi prema gospodarskoj krizi. Mitterrand 1983. sklapa mir s kapitalom. Vraća poduzećima sredstva za ekspanziju i odlučuje se na gospodarsku politiku savršene ispravnosti, pokazujući se dobrim učenikom iz tržišnog gospodarstva. Tijekom svojeg predsjednikovanja Mitterrand pristupa decentralizaciji vlasti osnivajući 22 administrativna područja široke autonomije, ukida smrtnu kaznu, uvodi privatnu televiziju i provodi velike radove - od Velikog Louvrea do Muzeja prirodnih znanosti, preko velike francuske Nacionalne biblioteke. U vanjskoj politici Mitterrand će ostati zapamćen kao čovjek koji je, nastavljajući djelo svojih prethodnika, usadio Francusku u Europu i bezuvjetno podržao atlantsku solidarnost. Francusko-njemačka suradnja ostala je za njega oslonac europske izgradnje, dok Unija prelazi s 12 na 15 članica, očekujući buduća širenja. Glede Istoka, Francois Mitterrand nije poduzeo potrebne korake u rušenju sovjetskog bloka, kao što nije predvidio ubrzanje procesa njemačkog ujedinjenja, što je pokazao njegov nepravodobni i kontroverzni put u DDR nakon pada Berlinskog zida. Rođen u listopadu 1916. na zapadu Francuske, u katoličkoj i tradicionalnoj obitelji, Francois Mitterrand je u svojoj dugoj karijeri pokazao na sjajan način svoje sposobnosti političkog čelnika, ljubomornog čuvara neovisnosti i uloge Francuske u svijetu. Narušena zdravlja, upoznavši veličinu i nestalnost vlasti, Mitterrand se danas čini prilično nezainteresiran za mišljenje svojih suvremenika a nedavno je rekao kako ga više brine sud povijesti. (Hina) bnš dr 161206 MET may 95 16HHMM MET may 95