IZVJEŠTAJ MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA: GOSPODARSTVIMA PRIJETI STAROST

STAROST upozorava da će javni troškovi za mirovine i zdravstveno osiguranje za starije osobe uskoro postati najveće stavke u proračunu većine vlada industrijskih zemalja. Takvo bi stanje moglo potrajati sljedećih deset godina ako se reformom mirovinskih zakona ne spriječi prerani odlazak zaposlenih u mirovinu. ILO je u Svjetskom izvještaju o radu za godinu 1995., objavljenom krajem prošlog tjedna, istaknuo kako bit problema proistječe iz činjenice da radnici ili dobrovoljno odlaze u mirovinu ili su na to primorani, kao i iz činjenice da je prosječni životni vijek duži. "Ako se spomenuti trendovi nastave, društveni bi teret sve većeg broja umirovljenika mogao oslabiti gospodarstva koja ne mogu podnijeti visoke troškove starijih nezaposlenih osoba", kaže se u izvještaju. U izvještaju se predviđa da će u sljedećih 30 godina 26 posto zapadnoeuropskoga stanovništva biti starije od 60 godina, u usporedbi s 19 posto godine 1994. Procjenjuje se da će do tada diljem svijeta 1,2 milijarde ljudi doseći životnu dob od 60 godina ili više, te da će veliki dio njih biti prije vremena umirovljen. Čini se, prema izvještaju, da bi u Njemačkoj do 2025. moglo biti više umirovljenika nego li zaposlenih, dok će u zapadnoj Europi u cjelini na jednog umirovljenika dolaziti 1,5 gospodarski aktivna osoba. ILO ističe kako bi se jedan od najvećih problema koje ta ogranizacija predviđa mogao izbjeći ako se promijeni shvaćanje prema kojem su starije osobe manje učinkovite i skuplje za državu nego li njihovi mlađi takmaci. "Stajalište da mlađi djelatnici mogu zamijeniti starije sasvim je pogrešno. Novozaposlenima na tržištu rada često manjka potrebno iskustvo za posao na radnom mjestu koje je napustio stariji djelatnik. Takva se radna mjesta stoga često zatvaraju", ističe se u izvještaju. "Na taj način protjerujemo najiskusnije zaposlene i stvaramo rastuću skupinu izdržavanih", ocjenjuje Gisele Schneider, stručnjak ILO-a za tu problematiku. "Norma prema kojoj se u mirovinu odlazi sa 65 godina ustanovljena je početkom stoljeća, kada je prosječni životni vijek bio ispod 50 godina", dodaje Schneiderova. "Osobe rođene poslije Drugoga svjetskog rata bit će neaktivne još dvadeset godina nakon odlaska u mirovinu. Ako se u mirovinskom sustavu do tada nešto ne promijeni vladine bi službe socijalne skrbi i zdravstvene zaštite mogle doživjeti kolaps", ističe Schneider. Znakovi vjerojatnog dodatnog gospodarskog tereta već se polako pojavljuju. ILO ističe kako zdravstvena skrb za osobe u dobi iznad 65 godina stoji 4,3 puta više nego li za one ispod 60 godina. Između godine 1960. i 1990. u SAD-u je postotak zaposlenih muškaraca od 60 do 64 godine starosti pao sa 75 na 54 posto. U Nizozemskoj je pak taj postotak s 80 pao na 18 posto, dok je u Francuskoj zabilježen pad sa 60 na 18 posto. Najnovije istraživanje pokazuje da se isplati ulagati u obrazovanje starijih radnika - kaže se u izvještaju ILO-a - jer su oni češće sposobniji i pažljiviji nego li mlađi kolege. ILO ističe kako bi se pravo na punu mirovinu trebalo temeljiti na broju godina uplaćivanja mirovinskog osiguranja, a ne na životnoj dobi radnika, što bi radnicima omogućilo da fleksibilnije planiraju život i karijeru. Stimulacija za raniji odlazak u mirovinu trebala bi se ukinuti kako bi se stalo na kraj preranom odljevu radnika iz sastava radne snage, te bi se ljudima moralo omogućiti da odgode mirovinu dok se ne osjete spremnima napustiti radno mjesto. Osim toga djelomično zapošljavanje te postupni odlazak u mirovinu trebali bi se svakako prihvatiti kako bi se radna snaga imala vremena prilagoditi gubitku iskusnih djelatnika, a smanjio bi se i šok uzrokovan sve većim brojem umirovljenika, što ga doživljava socijalni i mirovinski sustav. (Hina) gm bnš br 021251 MET may 95 021251 MET may 95