NAGRADA "TIN UJEVIĆ" VLADIMIRU PAVLOVIĆU

ZAGREB, 28. travnja (Hina) - Dobitnik nagrade "Tin Ujević" koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika je Vladimir Pavlović s knjigom "Gral", koju su objavili Nakladni zavod Matice hrvatske i matičin ogranak iz Metkovića, priopćeno je danas iz DHK. Službeno proglašenje te prestižne nagrade, koja se dodjeljuje za najbolju objavljenu zbirku pjesama u Republici Hrvatskoj za razdoblje travanj 1994. godine - travanj 1995. godine, bit će na izbornoj skupštini Društva hrvatskih književnika, u nedjelju 30. travnja. Za nagradu "Tin Ujević" ove godine konkuriralo je pedesetak pjesničkih knjiga. Stekavši uvid u produkciji hrvatskog pjesništva između dviju skupština DHK, ocjenjivački žiri u sastavu: Dubravko Horvatić (predsjednik), Mile Pešorda i Ivan Božičević, u uži izbor uvrstio je sljedeće autore i naslove: Danijel Dragojević - "Zvjezdarnica", Nikola Milićević - "Pjesme iz tišine", Vladimir Pavlović - "Gral", Andriana Škunca - "Zeleni prah", Milana Vuković - "Azurno/Zlatno". U obrazloženju žirija za dodjelu nagrade se navodi: "Na pozornici hrvatske poezije Vladimir Pavlović prisutan je već četrdesetak godina. Riječ je o autoru čiji su pjesnički nastupi i prilozi mnogo češće biti uvažavani negoli osporavani. Njegovi su se pjesmotvori pojavljivali u najuglednijim antologijama i izborima. Međutim, i pored toga, on je svejedno imao status pjesnika koji se oglašuje s periferije. Možda zato što je živio podalje od velikoga kulturnog središta. I što je u prijestolnici rijetko objavljivao. 'Gral' je, treba znati, tek treća njegova knjiga objelodanjena u Hrvatskoj. Sve ostale tiskane su u BiH. Odan peoziji bez ostatka on je u svome provincijskom prebivalištu strpljivo, ustrajno usavršavao umijeće pjesničkog izražaja. Iz knjige u knjigu moguće je pratiti putanju njegova spisateljskog razvoja i sazrijevanja. U knjizi 'Gral' ta je putanja dosegla onu točku, razinu koju bi i najizbirljiviji čitatelji, kroničari i komentatori trebali respektirati. Palovićev pjesnički instikt svoje motive, razloge, izazove, svoje poetonosno gradivo traži i prepoznaje u ponudi empirije, ostavštini povijesti, riznici mita, baštini nacionalne književnosti. To je osjetilnost koja umije pjesnički vjerodostojno pokrenuti i artikulirati sučeljavanje, prožimanje, stapanje stvarnosnog i metafizičkog, faktografskog i oniričkog, onostranog i nacionalnog. Ona je (osjetilnost) počesto 'isprovocirana' elementima arhetipa. Tijekom korespondiranja s njima pjesnik nastoji i uspijeva da u njegovu pristupu, izrazu, realizaciji, bude prisutno, razvidno i ponešto od misterija prvoga susreta, otkrića, viđenja. U Pavlovića pjesnički subjekt osjeća odbojnost prema tromoj, teškoj, hladnoj materiji. Njega intrigiraju i nadahnjuju lelujave, fluidne, treperave stvari, slike, činjenice kojima je smjer gibanja, rasprostiranja vertikalan. Stvari kod njega u pravilu idu gore. Dižu se prema nebeskim zonama. Gore ih čekaju zvijezde. I anđeli. Svijet nad kojim oni bdiju funkcionira prihvatljivo, harmonično. U njemu ljepote, nježnosti i topline ima u izobilju. Pavlovićevo poetsko pismo katikad se približuje prozi pa i dobiva proznu impostaciju i fakturu. To su zgode u kojima autor nastoji artikulirati neku priču. Da bi izrazio svoju nakanu potrebna mu narativna predaja. To jest, potreban mu je prostor za fabulu. Kada ga osvoji može rasplamsati, razigrati svoju imaginaciju. Dati joj mogućnost da izvodi atrakcije, utječe se munjevitom nizanju slika, asocijacija. Priređuje metamorfoze, mutacije i začudne inscenacije. Time uvjerljivo pobija onu predrasudu po kojoj su pjesnici podrijetlom iz Hercegovine verzirani za lirski hermetizam, izražajnu lapidarnost, imaginacijsku skučenost. Ono što ga veže uz hercegovačke pjesnike jest naglašena spiritualnost, transcedentalnost njegove osjetljivosti. Tomu valja pridodati i obuzetost, fasciniranost mediteranskim znakovljem. Pavlović u inventaru tog znakovlja prepoznaje svoje temeljne oslonce, orijentire, zrenike. Ravnajući se po njima on je svoje pjesničko umijeće, postupno, uzdigao na onu izražajnu, estetsku razinu koja mu omogućuje ulazak u središte aktualnog hrvatskog pjesništva. Središte u kojemu figuriraju gotovo svi autori koji su već dobili nagradu kojoj je najveći hrvatski pjesnik, zaštitni znak. Kriterij, mjerilo i standard. Nakon 'Grala' i nagrade valjda više nitko u Vladimiru Pavloviću neće vidjeti - pjesnika s periferije", kaže se u obrazloženju. (Hina) pp/bn 281121 MET apr 95