SLOBODNA DALMACIJA: STEPINČEVA LISTA SPASILA JE STOTINE ŽIDOVA

SPLIT, 27. travnja (Hina) - O odnosima koji danas vladaju između Hrvatske i Izraela, Renato Pandža je razgovarao s Mihaelom Montiljom, predsjednikom Hrvatsko-izraelskog društva. Na početku razgovora gosp. Montiljo komentira odluku samozvanih srpskih vlasti u tzv. krajini da ne dopuste društvenim organizacijama iz Hrvatske i predstavnicima hrvatske vlasti da posjete spomen-područje na mjestu bivšeg koncentracionog logora Jasenovac. "To je za osudu, posebice jer se ove godine obilježava 50. godišnjica oslobođenja Jasenovca. Ovakvom njihovom odlukom očigledno se sve žrtve ne tretiraju jednako, nego samozvane srpske vlasti uzimaju pravo da neke žrtve 'privilegiraju'. To je nedopustivo, jer su sve žrtve u svojoj tragediji jednake. Dodatan razlog za odbijanje takve odluke vidim u nužnosti da se hrvatskim žrtvama u Jasenovcu iskaže poseban pijetet, jer su iskazali najviši stupanj idealizma i solidarizirali se s progonjenima i žrtvama, iako sami nisu bili progonjeni, niti su bili pod udarom rasnih zakona u NDH", kaže Montiljo. U nastavku razgovora on pojašnjava svoje stajalište da treba cjelovitije sagledati povijesnu ulogu kardinala Stepinca u tom vremenu, kako bi i on, zajedno s još 46 Hrvata, dobio medalju pravednika Memorijalnog centra Yad Vashem u Jeruzalemu, a koje govore o ponašanju Hrvata u vrijeme židovskoga progona. "Kardinal Stepinac je najsvetija ličnost u Katoličkoj Crkvi u Hrvata. Na žalost, nama u prošlosti nisu bile dostupne činjenice o tome kako se Stepinac držao u teškim vremenima Drugoga svjetskog rata, pa da bi se stekao pravi uvid u to, treba se držati isključivo dokumenata i činjenica. On je reagirao kako može samo najpošteniji čovjek. Kada su uvedene žute vrpce kao obvezne oznake za Židove, i posebice kada je srušena sinagoga u Zagrebu, Stepinac je reagirao vrlo oštro, osudivši u svojoj propovjedi u katedrali ustaške čelnike. Doduše, nije izravno imenovao samoga Pavelića, ali je nedvosmisleno rekao: 'Tko god je donio ovakav zakon i počinio ovakva djela, neće imati mira ni na ovome ni na drugom svijetu'. Posebne zasluge pripadaju mu zbog spašavanja 55 starih Židova iz staračkog doma zaklade 'Lavoslav Schwartz', jer je osobno organizirao njihovo prebacivanje na crkveno imanje u Brezovici i tako ih spasio od sigurne smrti. Isto tako je spasio nekoliko stotina Židova iz mješovitih brakova. Uspio je isposlovati kod ustaških vlasti poštovanje norma Katoličke Crkve po kojima je brak Židova s katolicima pod njenom nadležnosti. Pokušavalo se negativno prikazati njegov posjet Jasenovcu, ali se ne smije zaboraviti da je Stepinac osudio postojanje koncentracionih logora, nazvavši ih sramotom za hrvatski narod. Jasno da nije mislio na cijeli hrvatski narod, koji se u većini iskazao kao pošten i slobodoljubiv, nego na onaj manji dio koji je sudjelovao u zločinima u Jasenovcu i sličnim logorima. To ne treba prešućivati, jer istinu treba znati, posebice jer taj čin ne umanjuje pripadnost goleme većine hrvatskoga naroda antifašističkoj borbi. Samo je Dalmacija dala sto tisuća antifašističkih boraca koji nisu bili pristaše komunističke ideologije nego po tradiciji borci protiv tuđinske vlasti. Zato se Hrvatska i danas, kada se slavi 50 godina pobjede nad fašizmom, mora pronaći na pobjedničkoj strani. To je naš moralni kapital koji moramo iskoristiti u borbi protiv neprijatelja Hrvatske koji uporno pokušavaju ignorirati tu činjenicu. U skladu sa svim izrečenim podsjećam na činjenicu da je Stepinčeva uloga zasigurno vrlo značajna i on zaslužuje počasno mjesto među ljudima koji su u Drugom svjetskom ratu spašavali Židove. Poznato je načelo 'čovjek koji je spasio jednu osobu od smrti, kao da je spasio cijelo čovječanstvo', a Stepinac je spasio na stotine Židova", ističe gosp. Montiljo. Procjenjujući kako je najbolje iskoristiti sve navedene činjenice o prijateljstvu između hrvatskog i židovskog naroda za bolje međudržavne odnose Hrvatske i Izraela, Montiljo kaže: "To prijateljstvo je uistinu nedvojbeno i nema ozbiljnih prepreka za poboljšanje međudržavnih veza. Treba se tek pobrinuti za uklanjanje manjih ekscesnih istupa radikalno nastrojenih pojedinaca i tu bi se mogli ugledati u našega velikog partnera - Njemačku. Njemačka je kao zemlja od 80 milijuna stanovnika zabranila rad jednoj maloj neonacističkoj stranci s manje od pet stotina članova jer je negirala toleranciju kao jedno od temeljnih načela demokracije. Jednostavno se ne može u demokratskoj zemlji tolerirati mržnja, paljenje knjiga i nasilje, ponajprije zbog dobrobiti čovječanstva. Poznato je da jedna trula jabuka može pokvariti puno zdravih, pa je bolje ukloniti tu trulu jabuku. Takve pojedinačne ekscese uistinu je najbolje suzbiti, jer nam kvare inače vrlo potreban dobar image u svijetu. Naš trenutačni image je slabiji od onoga kakvoga uistinu zaslužujemo baš zbog djelovanja velikosrpske propagande koja jedva čeka takve ekscese da može proturiti po svijetu laži o Hrvatskoj. Kada su mogli godinama prikazivati samo jednu dimenziju hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu, a prešućivati onu drugu, puno opsežniju i značajniju - antifašističku, jasno je kako mogu takve situacije danas prikazivati. Stoga, pojednostavljeno rečeno, ne smijemo zabijati autogolove poput onog slučaja s proslavom obljetnice jedne od postrojba u Domovinskom ratu u crnim uniformama. Nakon što je na američkoj televiziji u udarnom terminu prikazana njihova snimka u uniformama koje među Židovima bude ružna sjećanja, članovi jednog lobbya iz New Jerseya koji je već duže vrijeme slao u Hrvatsku humanitarnu pomoć, obavijestili su me kako odustaju od daljnje pomoći. O tome se mora voditi računa, zbog čisto humanističkih razloga, jer ti mladi ljudi ni ne znaju što su te uniforme značile u prošlosti". (...) (Hina) dd 271109 MET apr 95