RESTRIKTIVNI ZAKONI ZA STRANCE SMANJILI BROJ STANOVNIKA BEČA

BEČ, 26. travnja (Hina) - Dužnosnik bečkog Gradskog poglavarstva za planiranje Hannes Swoboda obznanio je ovih dana da se broj stanovnika u saveznoj pokrajini Beč 1994. godine smanjio u odnosu prema prethodnoj godini za 2.810 osoba i sada iznosi 1.639.581 stanovnika. Razlog manjem broju stanovnika leži poglavito u primjeni restriktivnih zakona za strance, koji su stupili na snagu za vrijeme službovanja nedavno smijenjenog saveznog ministra unutarnjih poslova Franza L”schnaka, a koje se skupno u žargonu naziva "L”schnakovim zakonima za strance". Od 1993. do 1994. godine, prema riječima Swobode, Beč je zabilježio 4.187 pridošlica - stranaca, što je apsolutno najniži broj u usporedbi s posljednim godinama. Krajem 1994. godine u Beču je živjelo 297.678 stranaca, što odgovara udjelu od 18 posto u cjelokupnom stanovništvu grada. Od zakona koji normiraju život stranaca u Austriji najvažniji su zakon o azilu, zakon o strancima i zakon o boravku stranaca. Zakon o azilu uređuje prihvat izbjeglica u Republiku Austriju. Izbjeglice ne dobivaju automatski status azilanta, nego moraju prethodno "vjerodostojno" dokazati "da je podnositelj zahtjeva o azilu izbjeglica". Primjena toga zakona nailazi na kritiku humanitarnih organizacija, ali i pojedinih političara, koji smatraju da vlasti zapaženo često odbijaju zahtjeve za azilom podnositeljima koji dolaze iz zemalja u kojima je kršenje ljudskih prava česta pojava. Tako su, na primjer, 1994. godine od 6.280 podnesenih zahtjeva pozitivno riješena svega 302 zahtjeva. Iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine od 795 zahtjeva pozitivno su riješena samo 44. Iz tzv. SRJ od 1.730 zahtjeva, uglavnom podnositelja iz redova manjina, poglavito albanskog etnikuma, pozitivno su riješena samo 22 zahtjeva. Iz Nigerije, Gane i Bangladeša, od ukupno 562 zahtjeva, nijedan nije riješen pozitivno. Odbije li se zahtjev za dodjelom statusa azilanta, podnositelja se tereti barem za dva kaznena djela: prvi je ilegalni ulazak u Austriju, a drugi ilegalni boravak u zemlji. Posljedica koje snosi podnositelj odbijenog zahtjeva je pritvor i zatim protjerivanje, i to vrlo često u onu zemlju preko koje je doputovao u Austriju, takozvanu "sigurnu treću zemlju", ili pak u zemlju čiji je državljanin. Zakon o strancima uređuje odnose između Austrije i građana drugih država. On je donesen kako bi se zaustavili migracijski tokovi iz istočne Europe u Austriju, koji su nakon pada "željezne zavjese" dosegli velike razmjere. Njime se regulira i dobivanje nove vrste vize - turističke vize, koja se može dobiti samo u inozemstvu ili na granici s Austrijom te se u unutrašnjosti zemlje ne može produžiti. Time je pravno isključena mogućnost trajnog ostanka u zemlji. Pravni sklop za one koji namjeravaju dulje vremena boraviti u Austriji (s mogućnošću zapošljavanja) je zakon o boravku, prema kojemu stranci koji žele u Austriji imati stalno mjesto boravka moraju za to dobiti odobrenje upravnih vlasti. Broj odobrenja za svaku godinu utvrđuje savezna vlada i on se ne smije prekoračiti. Pri utvrđivanju godišnjeg broja odobrenja uzima se u obzir nekoliko čimbenika: stanje na tržištu rada, stanje na tržištu stambenog prostora, stanje u školstvu, zdravstvenom sektoru te demografska slika kod stranaca i kod domaćih. Ukupan broj odobrenja boravaka raspoređuje se prema određenom ključu na savezne pokrajine, a onda pokrajinski poglavar odlučuje hoće li njegova pokrajina potpuno ispuniti svoj kontingent ili ne. Osobe koje se žele nastaniti u Austriji zahtjev za odobrenje boravka moraju podnijeti u konzularnim predstavništvima Austrije u inozemstvu. Prema zakonu o boravku, u razdoblju od 1. srpnja 1993. godine do 30. lipnja 1994. godine, dodjeljena su 300.266 odobrenja, od čega se 28.797 odobrenja odnosilo na hrvatske državljane. (Hina) mil br ZVONIMIR MILAS 261020 MET apr 95