SPC I MILOŠEVIĆ - TKO JE ĐAVAO, A TKO ŠEGRT

BEOGRAD, 25. travnja (Hina) - Vrh Srpske pravoslavne crkve njeguje posebne odnose sa Srbima preko Drine, polazeći od nacionalističkog načela - gdje su srpske crkve, tu je srpska zemlja. Time SPC daje "duhovni" temelj za program stvaranja velike Srbije. Za velikodostojnike SPC-a uvijek su najbolnije bile "srpske rane", - zločine pripadnika vlastitog naroda nisu primjećivali, a kamoli osuđivali, za svoj narod su tražili ekskluzivna prava života u jednoj državi, kao da ostali narodi ne postoje i kao da nemaju ista prava. Doduše, u tome se ne razlikuje od svjetovne vlasti u Srbiji. Istodobno kada je Međunarodni sud u Haagu najavio početak istrage protiv Karadžića i Mladića za ratne zločine, patrijarh Pavle je na Palama služio veliku uskrsnu liturgiju, a pomagali su mu episkop zahumsko-hercegovački Atanasije i crnogorsko-primorski Amfilohije, glavni predstavnici militantnog dijela SPC-a. Na liturgiji su bili nazočni članovi "državno-političkog" paljanskog vrha, na čelu s ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Rado viđen gost patrijaršije u Beogradu i domaćin patrijarhu na Palama, Karadžić je često isticao kako su mu potrebni savjeti "njegove svetosti" i SPC-a. Obraćajući se prošlog ponedjeljka vjernicima u Valjevu, patrijarh je rekao da sada ne treba postavljati pitanje tko je kriv za sve nedaće, već treba spašavati ono što se spasiti može. "Tko pretrpi do kraja taj će se spasiti. A onda će, kad dođu mir i sloboda, imati vremena da se raspravljaju druga pitanja" , rekao je prekjučer patrijarh Pavle. Prodekan Bogoslovnog fakutleta u Beogradu dr. Dimitrije Kalezić ističe odnose SPC-a i države kao uzor. "Odnosi između Crkve i države nikada nisu bili tako lijepo njegovani kao kod Srba u srednjem vijeku. Tada nije važno princip podređenosti ili nadređenosti, nego koordinirane dijarhije - suradnje dvovlašća duhovnoga i svjetovnoga", izjavio je Kalezić ("Naša borba" 23. 4.) pripisujući svetom Savi zasluge za utemeljenje takve prakse, koja se danas očituje u odnosima crkve i "državnih" vlasti na Palama i u Kninu. Po riječima Kalezića, to nije teokracija, već se radi o "čisto svjetovnoj vlasti u kojoj su predstavnici crkve gostujući ljudi koji imaju ulogu savjetodavaca. Na to imaju pravo jer Crkva koju predstavljaju je iz tog naroda". Takvi idilični odnosi ne mogu se na prvi pogled uočiti između SPC-a i beogradskih vlasti. Iako se "šinjelski režim ateiste Slobodana Miloševića i mantijaška hijerarhija dopunjuju" ("Republika"1.4.) što se odnosi na nacionalni program ujedinjenja svih Srba u jednu državu, Milošević javno ne prihvaća crkvene velikodostojnike za savjetnike, niti je spreman s njima uspostaviti suradnju dvovlašća - duhovnoga i svjetovnoga". Prema podacima Instituta društvenih znanosti, 42 posto religioznih ljudi ipak glasuje za SPS i Slobodana Miloševića. Patrijar Pavle je u Valjevu ponovio "biti složni, u bratskoj ljubavi i izdržati do kraja" - te je riječi Milošević javno izgovorio davno prije njega, a tek će vrijeme pokazati tko je tu đavao a tko šegrt! (Hina) sb vkn mn 260504 MET apr 95