SLOBODNA DALMACIJA: BIJELE FIGURE

ZAGREB, 25. travnja (Hina) - "Sve su dosadašnje rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući i ovu najnoviju broj 988, u znaku procjenjivanja mogućnosti promjene Miloševićeve politike. Ovom rezolucijom se ponovno premošćuje jaz koji nastaje stalnim iščekivanjem 'kontaktne koalicije' da će se Miloševića uspjeti nagovoriti da pleše po notama međunarodne zajednice. Igrajući i nadalje na više razboja, Milošević, dakako, ne želi lišiti Zapad iluzija o svojoj 'kooperativnosti', znajući da je jedini realni adut toga Zapada za postizanje izglednijeg rješenja na Balkanu. Njegova je politika ista, i vani i kod kuće paktirati sa svakim i izigrati svakoga ako se za to ukaže prilika. Svijet čeka događaje - njegovo priznanje Hrvatske i BiH - a on računa na događaje koji će prisiliti svijet da prihvati status quo", piše Danko Plevnik u uvodu kolumne 'Osobni pogledi' i, raščlanjujući dalje ponašanje Slobodana Miloševića u kolopletu međunarodnopolitičkih odnosa, piše: "Kao što se Hitler oslanjao na Mein Kampf i improvozaciju - uzdajući se najviše u oklijevanje i kukavičluk egoizma slobodarskoga Zapada, tim se receptima služi i Milošević, držeći se 'Mein' Memoranduma i improvizacija, očekujući rješenja od kompromiserskog Zapada - i u tome uspijeva. Beneš je, recimo, prikazivao sukob u Čehoslovačkoj kao sukob između Čehoslovačke i Njemačke, a Zapad ga je vraćao na poziciju spora između sudetskih Nijemaca i čehoslovačke vlade. Nije li to danas slučaj s Tuđmanom? Ne prikazuje li i on sukob u Hrvatskoj kao sukob između Srbije i Hrvatske, a međunarodna ga zajednica stalno upozorava kako je riječ o sporu između lokalnih Srba i hrvatske Vlade? Zapad se izgovarao da ne može priteći Čehoslovačkoj u pomoć jer mu je teško spašavati državu koja nije moguća, zato što se sastoji od triju naroda: Čeha, Slovaka i Nijemaca. Premda se prisilila na međunarodno priznanje BiH, nije li međunarodna zajednica u duši zadržala slična viđenja BiH - ne treba podržavati državu koja nije moguća jer ima tri antagonistička naroda: Srbe, Hrvate i Bošnjake. Tko će opet u rat radi novog Danzinga (Sarajeva) i koridora? Međutim, valja se podsjetiti da su takve dileme tresle Zapad dok se nije profiliralo jedno odlučnije vodstvo. Hoće li njegovo stvaranje potaknut Karadžića pozivom na 3. svjetski rat, ako se ne dopuste velikosrpska osvajanja? Dok se to ne dogodi, na djelu će i dalje biti mješavina kontaktnog licemjerja, rata živaca i trgovine ustupcima - između velikih. Dopuštat će se i mir i rat kao prikladne metode za zaustavljanje klanja u ime zemljovidnog revizionizma koji je počela Miloševićeva Srbija. Za Hrvatsku, koja je napokon počela igrati bijelim figurama, dakle po svom nahođenju, a ne po Miloševićevim željama i provokacijama, najbolje je da jača svoje civilno društvo jer će jedino pomoću društva koje se razvija i stječe perspektivu moći dobiti ovaj presudni povijesni rat živaca s velikom Srbijom. Mir pri tome mora postati strategija, a ne taktika, pa i UNCRO stoga treba primiti i prihvatiti kao instrument pomirenja, a ne tek kao jednostrani mehanizam sigurnosti i čimbenik hrvatskoga suvereniteta. To podrazumijeva okretanje mnogo angažiranijoj politici nego što ju je - u odnosu prema srpskom pitanju - do sada pokazivala Hrvatska. Cilj je postići politički sporazum s hrvatskim Srbima na europskim postulatima", zaključuje Plevnik. (Hina) dd 251032 MET apr 95