BADEL 1862 ZAGREB - ELGORRIAGA 27:26 (15:12)

ZAGREB, 22. travnja (Hina) - Premda su u uzvratnom susretu finala Kupa prvaka rukometaši Badel 1862 Zagreba pobijedili španjolsku Elgorriagu rezultatom 27:26 (15:12) nisu se uspjeli po treći puta domoći naslova najbolje europske rukometne momčadi, jer su prvu utakmicu, igranu u Irunu, izgubili s visokih 20:30. Susret je pred 12.000 gledatelja u Ledenoj dvorani Doma sportova vodio danski sudački par Per Elbroend i Kjeld Lovqvist. BADEL 1862 ZAGREB: Losert, Jelčić 4, Goluža 4, Franković 1, Obrvan, Bilić 2, Jović (5), Šarić 3, Ćavar 3 (1), Tomljanović, Smajlagić 5 (1), Matošević ELGORRIAGA: Svensson, Rodriguez, Dela Haza 1, A. Fernandez, Bartolome, F. Fernandez, Peruničić 9 (2), Rubino 1, Pujol, Barreto, Bolea 6, Ordonez 2, Kiseljev 4, Etxaburu 3 SEDMERCI: Badel 1862 Zagreb 6 (2), Elgorriaga 3 (2) ISKLJUČENJA: Badel 1862 Zagreb 8, Elgorriaga 8 minuta s igračem manje Čuda se ipak ne događaju svakog dana. Ono što je bilo realno očekivati, da Zagreb nije u mogućnosti nadoknaditi velikih 10 pogodaka zaostatka iz prve utakmice, i obistinilo se pred prepunim gledalištem Doma sportova. Rezultatska i igračka katastrofa iz drugog poluvremena utakmice u Irunu u proteklom tjednu ostavila je mnogo tragova na zbivanja u najboljoj hrvatskoj momčadi. Svađe na relacijama uprava - trener, igrači - uprava i trener - igrači bile su svakodnevnica u Zagrebu, pa se malo tko nadao da će i treći europski naslov u ruke "zagrebašima". Bilo kako bilo, ponajviše zahvaljujući borbenosti i želji za pobjedom igrači Vinka Kandije uspjeli su svladati Elgorriagu s 27:26 (15:12), koja je, mora se to priznati, u ovom trenutku ipak bolja momčad. Nakon prve tri minute utakmice španjolski rukometaši poveli su s 2:0, što je s onih 10 pogodaka iz Iruna bilo velikih 12 razlike. Zagreb polako sustiže, te pogotkom Jovića prvi put dolazi u prednost (5:4). Španjolci se do kraja utakmice više nisu nalazili u vodstvu, ali isto tako, nisu dozvoljavali Zagrebu da se rezultatski odljepi na više od četiri razlike. Strpljivom i discipliniranom igrom u potpunosti su imali kontrolu utakmice u svojim rukama, a u mnogome im je pomagala i vidljiva konfuznost u Zagrebovim redovima. Najviše neprilika našoj obrani zadavali su Peruničić i Bolea. Njihove udarce još donekle je zaustavljao mladi Losert, ali Matošević, koji slovi kao najbolji hrvatski vratar, ponovno je ponudio slabo izdanje iz prve utakmice, pa je više vremena proveo na klupi, nego iza leđa svojih suigrača. Možda se tračak nade nazirao pri rezultatu 23:19, ali "zagrebaši" za pohvat večeras jednostavno nisu imali snage, a ni mogućnosti. Premda s nastupima Zagreba u ovoj sezoni možemo u potpunosti biti zadovoljni, jer je trener Kandija, pozivajući se na mladu i neiskusnu momčad, mnogo puta najavljivao skromnija ostvarenja, dojam je da se ipak moglo više. (Hina) iv iv 222058 MET apr 95