KINA SUOČENA S 'ODLJEVOM MOZGOVA' U INOZEMSTVO

BEIJING, 22. travnja (Hina) - Dok nadležni državni organi ubrzano izdaju naputke o predstojećim prijemnim ispitima za upise na više i visoke škole, uz istodobno oprezno uvođenje školarina kao koraka u smjeru materijalnog jačanja siromašnog visokog školstva, planiranje potrebnih stručnih kadrova za mnoga poduzeća postaje sve veći problem. Gospodarske reforme, uz postojanje poduzeća u državnom, kolektivnom i privatnom vlasništvu, kao i poduzeća dijelom ili potpuno u stranome vlasništvu, proteklih su godina dovele ne samo do stvaranja tržišta radne snage već i do promjene stanja u kojem je država desetljećima planirala stručne kadrove i raspoređivala ih na posao. Jednom primjenjena, načela tržišnog poslovanja, konkurencije i uspješnosti, pokrenula su lavinu: stručnjaci najrazličitijih profila, odjednom u prilici da naplate svoja znanja i materijaliziraju svoj doprinos sredini u kojoj rade, poljuljali su zatečeni okoštali sustav zapošljavanja. Sredine koje su prednjačile u gospodarskim reformama, osobito južni priobalni gradovi, počeli su magnetskom snagom privlačiti školovane ljude. Stanje u kojem je formula "dajem koliko daješ" postaknula odljev obrazovanih i stručnih osoba sa sjevera na jug, te iz nerazvijene unutrašnjosti prema priobalju, ukazalo je i na problem opasne neravnoteže na polju regionalnog gospodarskog razvitka, a isto tako i na brojne slabosti visokoškolskog sustava, jednostavno neodgovarajućeg današnjim kineskim potrebama. Nije bilo teško zaključiti da 1065 visokih škola (uračunata su i sveučilišta) s prosječno po tri tisuće studenata ne mogu zadovoljiti današnje razvojne potrebe Kine. Odgovoriti na pitanje kako reformirati visoko školstvo (i kako to platiti), mnogo je teže. U prilikama kakve jesu, postupno uvođenje (zasad neekonomskih) školarina ocjenjeno je kao prijeko potreban korak; za koju će godinu u cijeloj Kini potpuno besplatno visoko obrazovanje biti prošlost. Ali, ističe se, plaćajući za svoje školovanje, studenti će biti potpuno slobodni pri izboru radnoga mjesta. Poslodavcima pak, ako se ukupni broj studenata ne poveća, neće biti nimalo lakše nego danas. Inzistiranje na povezivanju visokoškolskih ustanova s gospodarstvom, trebalo bi barem omogućiti studentima stipendije, a poduzećima stručnjake. Podaci za Beijing pokazuju da je njih obično nedostajalo. Dok su prošle godine državna poduzeća, mahom zbog potrebe restrukturiranja koje će ionako ne mali broj zaposlenih iskazati kao višak radne snage, te zbog besparice, pokazala smanjeni entuzijazam za zapošljavanje netom diplomiranih mladih ljudi, u 1993. godini na svakog diplomiranog studenta Beijing je nudio dva radna mjesta. Hoće li reforma poduzeća u državnom vlasništvu uskoro dovesti do rasta potražnje za stručnjacima, tek će se vidjeti. Sigurno je da će privatni sektor, što se tiče privlačenja stručnjaka, i ubuduće biti ozbiljan konkurent državnome. Nepoznanica je i čime će u međuvremenu rezultirati reforma visokoškolskog sustava. Ono što je znano, a što uznemirava, podaci su ne o seobi mozgova unutar Kine, već u njihovom odljevu u inozemstvo. Dva najprestižnija sveučilišta u glavnome kineskome gradu, Bejđinško sveučilište i Sveučilište Qinghua upozoravaju da su im lani najsupješniji postdiplomci iz fizike, prihologije i biofizike već otišli u inozemstvo. Od stotinu šezdeset ljudi koji su diplomirali arhitekturu, vani je već njih 60 posto. I tako, dok jedni zbog boljih uvjeta rada, većih mogućnosti napredovanja u struci ili jednostavno zbog želje da zaista unovče svoja znanja tek odlaze, mnogi od onih koji su tijekom zadnjih petnaest godina otišli na usavršavanje u inozemstvo ne pokazuju namjeru vratiti se kući. Ili točnije, od preko dvjesto tisuća visokoobrazovanih ljudi koji su od 1987. otišli na daljnje školovanje, iz inozemstva se vratio tek svaki treći. Činjenica da je 80 posto redovnih i izvanrednih profesora na visokoškolskim ustanovama u Kini starije od 55 godina, a da će do 2000. godine u mirovinu otići 90 posto znanstvenika, nositelja akademskih titula koje ih smještaju od sredine prema vrhu znanstvene hijerarhije, dobiva posebnu težinu baš u svjetlu odlaska najperspektivnijih mladih ljudi u inozemstvo. Točno je da je migracija talenata danas međunarodni trend, kažu ovdje, a točno je i da "miris rasvjetale voćke prelazi preko dvorišnoga zida". Ipak, pitaju se što učiniti da zemlja ne ostane bez voćki i slatkog im mirisa. (Hina) br 220948 MET apr 95