SIMPOZIJ O TOLERANCIJI

ZAGREB, 21. travnja (Hina) - Hrvati su vrlo često tuđu toleranciju prihvaćali kao vlastitu, a tijekom povijesti Hrvatska nije ostvarivala svoj identitet, nego je u njemu samo participirala, ocijenio je Ivan Pandžić u svom današnjem predavanju "Tolerancija: indeks povijesnosti ili nepovijesnosti?", čime je započeo drugi dan simpozija o toleranciji, kojega organizira Odjel za filozofiju Matice hrvatske. Nema trpeljivosti bez uzajamnosti, drži Pandžić, postavljajući pitanje: Je li na ovome tlu moguće ostvariti trpeljivost, ako nema uzajamnosti? Ostvarenje hrvatske povijesnosti moguće je u eshatonu, vječnosti, izvanpovijesnosti, jer Hrvatska, kako je kazao, postaje manja, te dodao da usprkos odupiranju nepovijesnosti vrlo dvojbenom drži mogućnost zaživljavanja slobode i demokracije na ovome tlu. Najtolerantniji i karizmatični vođa bio je Mojsije, ali on je ujedno i pokazatelj loma povijesti, jer se povukao i umro čim je "masa počela mrmljati", rekao je Pandžić, napomenuvši da u novije vrijeme nijedan od tzv. nacionalnih vođa (Hitler, Staljin, Duce) nisu vodili narod u slobodu, nego u vlastitu slobodu, koja je postala diktaturom. Dr. Vladimir Biti u izlaganju "Može li forma biti tolerantna?" propituje dva neravnopravna člana opreke koji uvijek čine formu, tvrdeći da "bez forme caruje pravo jačega i sila". Raščlanjujući Schillerovo razmatranje forme, Biti napominje da forma u sebi sadrži opasnost tiranije, a ta se diktatorska sklonost može ublažiti raznolikošću sadržaja. Forma nije ni tolerantna ni netolerantna; njezina je tolerantnost ili netolerantnost razvidna iz okružju u kojemu se pojavljuje i/ili razumijeva, zaključuje Biti, dometnuvši da je pojam forme nemoguće jednoznačno odrediti. Skup poslijepodne završava s radom raspravom o toleranciji u Hrvatskoj. (Hina) šm ds 210105 MET apr 95