MILOVAN ĐILAS - 'ENFANT TERRIBLE' JUGOSLAVENSKOG KOMUNIZMA

BEOGRAD, 21. travnja (Hina/AFP) - Milovan Đilas, preminuo u četvrtak u Beogradu u 83. godini, bio je prvi disident jugoslavenskog komunizma i najpoznatiji oponent Josipa Broza Tita. Titov suborac za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, zauzimajući najviše položaje u komunističkoj Jugoslaviji, smatran je tada maršalovim štićenikom. Kad je Staljin ekskomunicirao Tita zbog "revizionizma" 1948. godine, Đilas je bio jedan od prvih krivaca na koje je ukazivao Kremlj. Rođen 1911. u Crnoj Gori, studira u Beogradu gdje pristupa komunističkoj mladeži. Njegove političke aktivnosti u Kraljevini Jugoslaviji početkom tridesetih godina priskrbljuju mu četiri godine zatvora. Tek što izlazi iz kaznionice u Srijemskoj Mitrovici, krajem 1936. godine, susreće Josipa Broza Tita, hrvatskog komunistu zaduženog od strane Kominterne da uvede red u jugoslavensku komunističku partiju, u to vrijeme rastrganu unutarnjim sukobima. Taj će susret biti odlučujući za život Milovana Đilasa i povijest jugoslavenske partije. Početkom rata organizira narodni otpor u Crnoj Gori gdje je surovost njegovih "revolucionarnih" metoda ostala u nemilom sjećanju. Njegova fakultetska izobrazba, elokvencija i lakoća pisanja dovode ga, nakon nesuglasica, na čelo partijske propagande. Nakon što je bio jedan od zamjenika predsjednika jugoslavenske savezne vlade, imenovan je u proljeće 1953. godine predsjednikom Narodne skupštine, drugim čovjekom države. Godine 1954., na vrhuncu moći, objavljuje u dnevniku "Borba" niz članaka u kojima ukazuje na nedostatke titoističkog komunističkog režima. Taj Crnogorac, pravnik i pisac po struci, pokazao se u tim napisima protivnikom totalitarizma, usudivši se zalagati za višestranaštvo. Gnjev partije i Tita obrušavaju se tada na njega, a iste godine objavljuje u New York Timesu članak u kojem kritizira Tita, što je smatrano nezamislivom herezom. Optužen za antikomunizam, okvalificiran izdajnikom i heretikom, 'enfant terrible' komunizma osuđen je prvo na tri godine uvjetnog zatvora. No, disident ne namjerava šutjeti. Piše "Moji susreti sa Staljinom", daje interviewe stranom tisku. Ta neposlušnost opet ga dovodi u zatvor u Srijemsku Mitrovicu gdje nastavlja s osudom titoističkog režima. Razvija svoje ideje u "Novoj klasi", rukopis koje se potajno iznosi iz zatvora i zemlje i objavljuje u inozemstvu. Osuđen sveukupno na 13 godina zatvora, odslužit će devet, prije nego bude amnestiran 1966. godine. Prati ga i dalje anatema i više od 20 godina nitko u Jugoslaviji ne usuđuje se glasno izgovoriti ime "izdajnika". Tek 1988. godine, osam godina nakon smrti maršala, 'prokletstvo' slabi i njegova djela počinju se objavljivati u bivšoj Jugoslaviji. Još godinu dana ranije jedna je beogradska revija zabranjena, jer je objavila njegovu sliku na naslovnoj stranici. (Hina) bnš br dh 210936 MET apr 95