SUSRET O SUVREMENOJ SLOVAČKOJ KNJIŽEVNOSTI

a u suradnji s Društvom hrvatsko-slovačkoga prijateljstva iz Zagreba, večeras je održan književni susret posvećen suvremenoj slovačkoj književnosti. Za taj susret osobito je zaslužna potpredsjednica Hrvatsko-slovačkoga društva prijateljstva Zrinka Kovačević sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Tijekom večerašnjega susreta predstavljen je kratak izbor djela šestorice uglednih slovačkih književnika, pjesnika i prozaika - Viliama Klimačeka, Danijela Fevijera, Dušana Dušeka, Ivana Hudeca, koji je ujedno i slovački ministar kulture, Petera Jaroša, Gustava Murina te novinara i prozaika Tomaša Besede. Tomaš Beseda je napravio izbor iz djela suvremenih slovačkih pisaca. Predsjednik Društva hrvatskih književnika Nedjeljko Fabrio tom je prigodom govorio o dodirima slovačke i hrvatske književnosti, o prijevodima slovačkih pisaca na hrvatski jezik, za što je u posljednje vrijeme osobito zaslužan Geno Senečić kojega Fabrio smatra "živim veleposlanikom slovačke književnosti i kulture u Hrvatskoj". Predsjednik Hrvatsko-slovačkoga društva prijateljstva prof. Ante Vukasović rekao je da susret ima izuzetan značaj za književnosti dvaju naroda - hrvatskoga i slovačkoga. Gostima iz Slovačke obratio se i potpredsjednik Društva književnika, prof. dr. Ante Stamać. On je, uz ostalo, rekao da su trojica Slovaka dala u 19. stoljeću veliki doprinos hrvatskoj znanosti i kulturi. Prvi je Bogoslav Šulek, podrijetlom Slovak, istaknuti hrvatski jezikoslovac čiju će stotu obljetnicu rođenja ove godine proslaviti Društvo hrvatskih književnika. Drugi veliki Slovak je prvi nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije Juraj Haulik, ustoličen 1852. godine, a treći veliki Slovak je Štefan Mojzes, koji je odigrao veliku ulogu u doba ilirizma u Hrvatskoj spašavajući Ilirce od Mađara. Profesor Stamać spomenuo je i najvećeg slovačkog pisca seoskoga realizma Martina Kukučina koji je živio na Braču. Govoreći o tome susretu, dr. Stamać je naglasio da se hrvatski i slovački pisci danas i ubuduće moraju još bolje razumjeti, posebice sada, u doba nakon totalitarnih sustava i neprirodnih država, u kojima su i Hrvati i Slovaci živjeli. On se založio za prevođenje hrvatske i slovačke književnosti u obje zemlje te dodao da će se tako bolje razumjeti i osjetiti zbilja u kojoj žive hrvatski i slovački narod. Posebice je napomenuo da su pisci, ti koji će stvarati jedan novi humanistički i jezični poredak u Europi. (Hina) ta sp 180741 MET apr 95