VEČERNJI LIST: "ZAMKE REGIONALIZMA"

vikenda mogli čuti na 'Prvom svjetskom kongresu Istrijana', u Puli zapravo i nisu neko osobito iznenađenje", ocjenjuje u uvodu svoga komentara u Večernjem listu, od 18. travnja, pod naslovom "Zamke regionalizma" Nenad Ivanković. On upozorava kako je regionalizam u Hrvatskoj, povijesno i politički, većinom bio u funkciji hrvatskog razjedinjavanja, i da je on to pogotovu danas, "kad se Hrvatska još uvijek bori za svoj teritorij, kad ima toliko prognanika i kad joj još uvijek mnogi u svijetu radije podmeću nogu umjesto da joj pruže ruku. U takvim okolnostima regionalizam je s jedne strane svjestan ili nesvjestan izraz kapitulacije pred teškoćama s kojima se hrvatski narod kao kolektiv susreće, a s druge politička platforma za dezintegraciju hrvatske države, ili preciznije, za sprečavanje njezine integracije", ističe Ivanković. Kao "više nego ilustrativan povijesni primjer" navodi Zapadnu Njemačku u sedamdesetim i osamdesetim godinama kada su napisane "cijele biblioteke u pohvalu ideologije regionalizma" i kada se zahtijevalo demilitarizaciju Njemačke (slično Istri) i proklamirala ideja o 'kraju nacionalne države'. (...) Ideološko-politički, njemački je regionalizam, osim svojih povijesnih korijena, bio utemeljen na ocjeni njemačke nacionalne države kao tobožnjeg krivca po sebi za sva zla koja su Nijemci tijekom ovoga stoljeća pričinili drugima, a i sebi. To je vrijeme kad se u Zapadnoj Njemačkoj gotovo nitko nije usudio reći da je 'ponosan što je Nijemac'. U takvim izjavama vidjelo se nešto retrogradno i opasno. (...) Danas, nakon što je Njemačka, usprkos i protiv političkih i ideoloških intencija tamošnjih regionalista, ponovno postala nacionalnom državom, vidi se gotovo na svakom koraku pustoš koju je ideologija regionalizma ostavila u kolektivnoj i pojedinačnoj svijesti. Nijemci ponovno moraju učiti biti Nijemci, kao što su, primjerice, Francuzi Francuzi, Englezi Englezi, a Talijani Talijani. S posljedicama koje su često prilično bolne i ne uvijek bez političkih i socijalnih rizika", piše Ivanković. Preslikavajuči to na Hrvatsku, napominje kako regionalizam "u sadašnjim okolnostima i na način na koji se izražava, on u prvom redu znači poricanje smisla, a i potrebe hrvatske nacionalne države. Upravo onog okvira izvan kojeg bi, doduše, bilo Dalmatinaca, Zagoraca, Slavonaca, Istrana, ali perspektivno i na dugi rok ne bi bilo ničeg, ili gotovo ničega što bi ih međusobno povezivalo, što bi stvaralo osjećaj uzajamne solidarnosti i po čemu bi se mogli prepoznati u nevoljama", upozorava Ivanković. Ocjenjujući kako je poslije ujedinjenja Njemačke i europski regionalizam "u osnovi postao passe", i kako će ujedinjena Europa biti "ili Europa postmodernih nacionalnih država, ili je uopće neće biti", Nened Ivanković u svome komentaru zaključuje: "Utoliko je, gledajući i iz ove naše perspektive, europski suvremen samo onaj regionalizam koji je svjestan nužnosti nacionalne države, koji je afirmativan prema toj i takvoj državi i koji inzistira na lokalnoj posebnosti i lokalnim interesima samo do one mjere do koje ne ugrožava opći nacionalni konsenzus i ne dovodi u pitanje funkcioniranje državnog organizma". (Hina) dp sp 181029 MET apr 95