VJESNIK: NOGA U ODŠKRINUTIM VRATIMA

sigurnosti UN, piše Maja Freundlich u svojoj kolumni 'U srijedu'. Upozoravajući na važnost pojavljivanja hrvatskoga imena u odredbi o 'sveukupnomu političkom rješenju za prostor bivše Jugoslavije', te raščlanjujući neke dijelove rezolucije, novinarka u sutrašnjem Vjesniku piše: "Međutim, Hrvati nisu zadovoljni. I neće biti. Sve dok sve te rezolucije ne dobiju opipljivi oblik povratka u razrušene domove, obnovu, i hrvatske vojnike na hrvatskim granicama. Hrvatska je diplomacija, dakle, gurnula nogu u odškrinuta vrata. Nitko u Hrvatskoj nije tim događajem ni posebno oduševljen niti posebno razočaran. Shvatili smo napokon da u svijetu kojim vladaju saksofonski oduševljenik Clinton, zaljubljenik u plemenite napitke Jeljcin, bolesni Mitterand i oprezni Kohl, za nas nema blještavih, brzih pobjeda, niti dramatičnih krajnjih rješenja. Sve ide sporo, ali u toj sporosti, na sreću, mi ne gubimo. I sad je pred nama novi diplomatski napor za provedbu rezolucije, koja bi nam imala biti korisnom. Odškrinuta vrata sad valja gurati, a sve diplomatske dvosmislice, tumačiti na svoj način. Tek tako, one će i same početi raditi za nas. Ništa neće ići ni lako ni jenostavno, ali... Dobro raspoloženima trebale bi nas održati dvije bitne promjene, što su se, gotovo neprimijećene, ipak dramatično zbile ovih dana. Ponajprije, Hrvatska je vojska postala važnim hrvatskim ulogom u političkim nadmetanjima. O toj hrvatskoj vojnoj snazi Englezi govore uzbuđenim riječima kao o hrvatskom kršenju embarga na 'uvoz oružja', pa čak i o tome kako je Hrvatska prekršila embargo 'uspostavom vlastite vojne industrije'. Prvi put javno čujemo da se embargo nije odnosio na 'uvoz oružja', nego je, zapravo, Hrvatskoj bilo zabranjeno pokušati se obraniti. Engleska je nehotična izjava prvi put bjelodano pokazala kako je svjetski nacrt o miru imao biti proveden genocidom nad nenaoružanim Hrvatima. Naša ojačana vojska uznemirila je mnoge. Postala je prijetnjom i našim snažnim političkim argumentom. U svakom trenutku budućih pregovora, kad Hrvatska ne bude vidjela zadovoljavajuće rješenje, moći će krenuti kratkim vojnim putem. Te su prijetnje čak svjesniji drugi, nego mi sami. Druga važna promjena dogodila se u ljubavnim odnosima Amerike i Rusije. Prvi put poslije više od sedam ili osam godina, prvi put poslije bljeska zvanog Gorbačov, Amerikanci nisu popustili pred ruskim nasrtajem u međunarodnim vodama. Prvi put su ovih dana, pregovarajući o Hrvatskoj, na ruske ideje odgovorili šutnjom, a na ruske prijetnje, pritiske i groženje vetom uzvratili jednako jakim pritiskom, te naposlijetku prisilili Ruse na uzmak. Ne valja nam biti previše strpljivima, a ne valja nam biti ni očajno nestrpljivima. U našim je rukama naša sudbina, dok općenite okolnosti svaki dan sve više tjeramo u svoju rijeku". (Hina) mc 040833 MET apr 95