VEČERNJI LIST: RAZGOVOR S V. ŠEKSOM

ZAGREB, 2. travnja (Hina) - O najnovijoj rezoluciji Vijeća sigurnosti UN, Darko Đuretek razgovarao je s Vladimirom Šeksom, poptredsjednikom Sabora RH za Večernji list. Šeks ocjenjuje kako rezolucija ima iznimno važno političko značenje jer naglašava i utvrđuje da se radi o mandatu međunarodnih snaga u Hrvatskoj, čime se "politički poništava onaj dio Vanceova plana koji je bio političko uporište i Beograda i Knina i dijelova određenih članova iz kontaktne skupine, da se stvarni, faktični suverenitet Republike Hrvatske i njezina cjelovitost tek može ostvariti na temelju političkog rješenja za prostor cijele bivše Jugoslavije. (...) Rješavanje pitanja reintegracije Hrvatska je izvukla izvan bivšeg jugoslavenskog okvira, iz ralja statusa quo. Što je najbitnije, rješavanje ostvarenja punine suvereniteta na okupiranim dijelovima izvukla je iz toga da bude prikopčana za cijelu bivšu jugoslavensku kompoziciju. Hrvatska se izvukla iz zagrljaja Vanceova plana, a ostali su neki elementi toga plana koji su za Hrvatsku potpuno prihvatljivi: razoružanje, razvojačenje. A to je upravo hrvatski Sabor, o čijim se zaključcima na East Riveru raspravljalo, potvrdio", ocjenjuje Šeks. O nekim ocjenama oporbenih stranaka, da je sporazum u Kopenhagenu kapitulacija hrvatske politike, kaže kako one ne stoje i objašnjava: "Iz jednog razloga - što je i Hrvatski sabor u svojoj rezoluciji od 23. rujna 1994. godine prihvatio da Hrvatska traži i prihvaća, putem volje hrvatskog Sabora, nazočnost određenih međunarodnih snaga, ali takvu nazočnost koja će uspostaviti učinkovit nadzor nad međunarodno priznatim granicama Hrvatske i koja će omogućiti da se provede razvojačenje i razoružanje srpskih paravojnih postrojbi na okupiranim dijelovima Hrvatske i penetraciju Srba iz Srbije, Crne Gore, bosanskih Srba. Stoga tvrdnja o porazu, slomu, kapitulaciji politike, jednostavno predstavlja političku floskulu koja je u funkciji partikularnih stranačkih oporbenih interesa, diskreditiranja hrvatske državne politike, i to u borbi za vlast i u funkciji otpočete predizborne kampanje". (...) Govoreći o rokovima i stvarnoj mogućnosti Hrvatske u ostvarivanju reintegracije, Šeks kaže kako ona ima dva kraka. Prvi je da Hrvatska uz pomoć svijeta (pritisci i sankcije na Beograd, te različiti oblici djelovanja tih međunarodnih snaga u Hrvatskoj), osigura reintegraciju. Napominje kako to ovisi o brojnim međunarodnim silnicama, političkoj volji, sukobljenim interesima, i "da je tu Hrvatska jedan, ne isključivi čimbenik, a posebno kada se uzme u obzir tvrdoglavo i uporno odbijanje hrvatskih Srba na okupiranim područjima i njihova još uvijek svaka pomoć od Beograda, da se stvari na taj način pomaknu s mrtve točke. Drugi krak je vrlo jednostavan i jasan - to je da Hrvatska, kao država sa svojim vojnim i policijskim efektivima, ostvari tu cjelovitost. To su dva kraka. U prvome je težište na svjetskom djelovanju, a u drugome je sav rizik na hrvatskoj odluci", objašnjava Šeks. O tome radi li vrijeme za ili protiv Hrvatske, Šeks kaže kako ono radi za Hrvatsku u dijelu u kojem Hrvatska dobiva sve jaču političku potporu i sve više političkih odluka u svijetu koje joj priznaju neporecivo pravo na teritorijalnu cjelovitost. "Istodobno, svijet iscrpljuje sve moguće prigovore za kojima bi mogao posegnuti, ako se doista iscrpe sva moguća politička rješenja i ako Hrvatska, propadne li mirovna politika, posegne za svim svojim potencijalima. U tom smislu vrijeme radi za Hrvatsku. Vrijeme radi i zato što Srbija slabi, razvučeni su njeni efektivi od BiH do Hrvatske, teška je njihova gospodarska situacija. Osim toga, važan je i čimbenik da Hrvatska osnažuje svoje oružane snage. Ali, vrijeme ne bi radilo u korist Hrvatske zbog toga jer svijet vrlo brzo zaboravlja i spreman je, radi ukupne globalne stabilnosti i mira, zaboraviti sve što se dogodilo i honorirati odgovornoga za agresiju, Srbiju. To navikavanje svijeta na ciparski sindrom, bez bitnih pomaka u ostvarivanju cjelovitosti Hrvatske, skrivena je opasnost za Hrvatsku. U toj logici, koja prihvaća i nepravedna rješenja i nepravedan mir, koja prihvaća de facto plodove agresije, leži pogibelj faktora vremena za Hrvatsku", ocjenjuje Šeks. O inzistiranjima na međusobnom priznavanju država nastalih raspadom Jugoslavije, i što bi to promijenilo, Šeks, uz ostalo, kaže kako bi to za političku posljedicu imalo "očiti signal hrvatskim Srbima na okupiranim hrvatskim područjima da ih se Beograd politički odrekao, kao i da se Srbija odrekla da im pruža političku potporu za amputaciju i secesiju dijela hrvatskog teritorija. To priznanje istodobno bi značilo da Srbija odriče legitimitet tzv. krajini. To bi trebalo dovesti do otrežnjenja jednog velikog dijela Srba na privremeno okupiranom hrvatskom teritoriju", smatra Šeks. Drži da je to realno očkivati samo pod pretpostavkom snažnog pritiska Europske unije, Vijeća sigurnosti, UN, SAD, na Beograd. (...) (Hina) dp mć 021004 MET apr 95